Autizam ili drugačije viđenje svijeta

Autizam odavno nije tabu tema, ali mnogi ljudi ne znaju gotovo ništa o problemu s kojim se suočava jedan dio čovječanstva. Ovo su mitovi o autizmu u koje mnogi pogrešno vjeruju

FOTO: pixabay.com

Autizam se danas definira kao organski razvojni defekt mozga koji se očituje teškoćama u društvenim interakcijama i komunikaciji te neuobičajenim ponašanjem. Svjetska je nauka, zahvaljujući pronalascima s područja genetike, neurologije i drugih znanosti mnogo toga spoznala o faktorima povezanim s autizmom, ali još nije u potpunosti razjasnila zbog čega nastaje navedeni spektar poremećaja.  

AKO živimo u 21. stoljeću, kada mnoge bolesti više nisu nikakva nepoznanica i kada se možemo informirati o gotovo svemu, neki su ljudi skloni vjerovati mitovima nastalim prije puno godina, prenosi Love To Know. Autizam odavno nije tabu tema, ali ipak postoje oni koji nisu dovoljno obaviješteni o tome zašto nastaje i šta zapravo znači. Ovo su 13 najvećih mitova o autizmu.

 – Autizam nije ništa više nego običan invaliditet - tačno je da je autizam definiran kao invaliditet, ali pogrešno je pretpostaviti da nije i nešto malo više od toga. Ovisno o težini simptoma, on na puno načina može utjecati na kvalitet života oboljele osobe.  Ipak, ako nađete vremena i povežete se s nekime ko ima autizam, vidjet ćete svu ljepotu u načinu na koji oni vide svijet. 

 - Autizam pogađa sve na isti način - katkad ljudi misle da znaju sve o autizmu samo zato što poznaju nekoga ko ga ima. Kako to obično biva, iskustvo autizma je potpuno drugačije za svakoga. Ima puno nivoa na kojima autizam funkcionira i ovaj poremećaj je zaista "spektar".  

Svaka je osoba jedinstvena i može imati različite manifestacije ove bolesti. Kao što je predstavnik autističara, Stephan Shore, rekao: "Ako upoznate jednu osobu s autizmom, upoznali ste jednu osobu s autizmom."

– Ljudi s autizmom ne osjećaju empatiju - kako mnogi navode, ideja o tome da autistični ljudi ne osjećaju empatiju, jedan je od najvećih mitova vezanih za autizam.  Ne samo da su oni empatični, nego često osjećaju empatiju dosta jače nego drugi ljudi. Njima je, jednostavno, dosta teže čitati neverbalne signale i razumjeti perspektive drugih. 

 – Ljudi s autizmom imaju intelektualne teškoće - prošlih desetljeća dijagnosticiranje autizma temeljilo se na nižim rezultatima IQ testova, a ta zabluda i dalje postoji. Dio problema leži i u tome što je teško mjeriti inteligenciju standardnim IQ testovima, osobito ljudima koji nisu dobri na riječima.  

Kako bilo, posljednja istraživanja ustanovila su da oko 31 procenat ljudi s autizmom ima i intelektualne teškoće, ostali su u normalnom rasponu ili čak i iznad prosjeka.

Zapravo, jedna studija iz 2015. godine svjedoči o tome da može biti velike genetske povezanosti između ljudi s autizmom i onih s visokim stupnjem inteligencije.

 – Loši su roditelji uzrok autizma - ovaj mit potječe iz nekih zaista davnih istraživanja Lea Kannera. U svom radu iz 1943. godine, što je bilo prvo definiranje ovog poremećaja, Kanner je za nastanak ovog poremećaja okrivio nemarne i hladne roditelje.  Napisao je: "Bilo je tu nekoliko zaista hladnih očeva i majki.“ Također je i kritizirao roditelje zbog opsesije u pokušajima da dokumentiraju, dijagnosticiraju i kontroliraju stanje svog djeteta.  

 – Autizam pogađa samo djecu - neki ljudi misle da je autizam poremećaj u djetinjstvu, ali postoje puno odraslih ljudi koji također boluju od autizma. Ipak, studije ne pokazuju i to da autizam pogađa oko 1 posto odraslih širom svijeta. 

 – Samo dječaci mogu imati autizam - sudeći prema Nacionalnoj udruzi autista, postoji puno djevojčica i žena koje imaju autizam. Ovaj je poremećaj i dalje dosta češći kod dječaka, koji obole od autizma tri puta češće nego djevojčice.  To može biti i zbog toga što su kod djevojčica simptomi drugačiji, ali ipak se ne može poreći i to da osobe ženskog spola također imaju autizam. 

 – Svaka osoba koja ima autizam, ima i posebne sposobnosti- film Kišni čovjek iz 1988. dao je primjer osobe s teškim invaliditetom i posebnim sposobnostima, u isto vrijeme. Ovi posebni talenti nazvani su "posebnim sposobnostima" i stručnjaci vjeruju da samo oko 10 procenata ljudi s autizmom ima i ove sposobnosti. Ostalih 90 procenata posebni su na neke druge načine. 

 – Autistični ljudi nikada ne mogu živjeti slobodno - kada ljudi čuju da neko boluje od autizma, obično pomisle kako on neće moći nikada funkcionirati samostalno, kao dio društva.  Kao i u mnogim drugim slučajevima, i ovdje je istraživanje pokazalo da oko 50 procenata ljudi s autizmom počne živjeti odvojeno od roditelja u svojim 20-im godinama. Do vremena kada napune 30 godina, ovaj se postotak povećava na 75 procenata. 

– Postoji "lijek" za autizam - postoje mnogi proizvodi na tržištu kojima pokušavaju "izliječiti" autizam, ali sudeći prema Mayo klinici, ne postoji izlječenje za poremećaj. Štoviše, neki ljudi koji boluju od autizma uvjereni su da moraju biti "izliječeni".  

Ideja o tome da je autizam dio prirodne neravnoteže u odnosu na ono što za nas znači "biti čovjek", pruža pogled na autizam kao na nešto "pogrešno". Umjesto ovakvog načina razmišljanja, trebalo bi na njega gledati samo kao na različitost.

 – Autizam uzrokuju vakcine - veliki je broj kontroverzi vezanih za autizam i vakcine kao što je MMR. Kao i uvijek, znanstvena istraživanja ne podržavaju ovu teoriju i ne pronalaze vezu između ove dvije stvari. Dakle, vakcine ne uzrokuju autizam. 

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram