Banke sjevera EU su prevažne da bi se istraživale za pranje 300 milijardi mafijaškog novca

Nekoliko promatrača kritizira bankarski sustav Europske unije i čini se da najnoviji događaji potvrđuju ograničenja ovog sektora. To se posebno vidi u favoriziranju bogatog sjevera i primjene dvostrukih standarda prema zemljama siromašnog juga.

FOTO: logicno.com

The Economist je 17. Listopada naveo kako su dvije sjevernoeuropske i danske banke bile upletene u težak skandal s pranjem novca. Riječ je o kućama Danske Bank i Swedbank, čije su podružnice u Estoniji od 2007. do 2015. godine radile s prljavim novcem iz Rusije u iznosu većem od 300 milijardi eura.


JEDAN OD NAJVEĆIH SKANDALA S PRANJEM NOVCA U EUROPI

Konkretno, riječ je o zaradi ruskog organiziranog kriminala, koji se u svojim „aktivnostima“, između ostalog, bavi prodajom oružja i droge.


Ovo je ogroman skandal, obzirom na to da je iznos od preko 300 milijardi eura  ekvivalent, na primjer, gotovo četiri financijska manevra za spas talijanske ekonomije. Naravno, „sankcije“ protiv Rusije u ovom slučaju ne vrijede, iako su korisnici usluga osvjedočeni zločinci.


U svjetlu ove uznemirujuće priče sada se nameću dva spontana pitanja. Koje će se mjere poduzeti na europskoj razini protiv inkriminiranih banaka? I povrh svega, kako je moguće da je sav ovaj tok novca  prošao nezapaženo kod europskih supervizora?



 

Nažalost, odgovor na prvo pitanje je apsolutno negativan. Europska agencija za bankarstvo (EBA) je odlučila da ne intervenira s posebnim akcijama u skandalu s danskom i švedskom bankom. Odluka je izazvala iznenađenje i skandal kod bivšeg potpredsjednika Europske komisije Valdisa Domborvskisa, vjerojatno više zbog činjenice da su korisnici bili Rusi, nego zbog skandala samog po sebi.


“Razočaravajuće je da nadzorni odbor EBA nije djelovao u jednoj od najvećih afera pranja novca u Europi”, rekao je Valdis Domborvskis.


Ove izjave jednog od vodećih predstavnika summita u Bruxellesu plastično svjedoče o potpunoj nepripremljenosti i nemoći Europske unije za upravljanje unutarnjim bankarskim sustavom.


SUSTAV KOJI KAŽNJAVA SAMO MALE RIBE

Naime, Europska agencija za bankarstvo  je tijelo EU osnovano za nadgledanje bankarskog sustava zemalja članica Europske unije. Taj se nadzor konkretno provodi kroz jedinstveni nadzorni mehanizam Europske središnje banke, koja u ovom sektoru ima autoritet ne samo na zemlje eurozone, već i s drugima kroz sporazume o „tijesnoj suradnji“, tako da može intervenirati i u državama koje, poput Švedske i Danske, ne pripadaju eurozoni.


No, unatoč svom postojanju na papiru, nadzorni mehanizam je u ovom slučaju namjerno odlučio da neće djelovati. Na stranicama The Economista i Il Posta, koji su raspravljali o skandalu, može se vidjeti da se europsko nečinjenje pravda na temelju „prevelike veličine tih bankarskih institucija“ i moguće opasnosti od zaraze, ako Danske Bank i Swedbank pretrpe velike novčane kazne ili budu podvrgnute pravnim postupcima.


U ovom slučaju su tijela EU preferirala  prepustiti odgovornost za slučaj svakoj od navedenih država. Ovo je obrazloženje koje nas neizbježno dovodi do pokušaja odgovora na drugo postavljeno pitanje.


MEHANIZAM DVOSTRUKIH MJERILA EU

U ovom se trenutku postavlja pitanje jesu li europske vlasti, svjesne specifične težine inkriminiranih banaka, namjerno zatvorile oči pred kriminalnim praksama koje su počinile ove dvije institucije? Međutim, ovaj način upravljanja nadzora banaka, koji je specifičan za EU, ne mogu prihvatiti baš sve zemlje, a da ne dignu svoj glas protiv. Ovo je u stvari najogledniji instrument napravljen “dva utega i dvije mjere”, pa se batina koristi protiv slabih, a za moćnike se ostavlja mrkva.


Ranije, tijekom dužničke krize i uvođenja mjera štednje, skovana je pogrdna skraćenica PIGS za zemlje juga EU. To su tada bili Portugal, Italija, Španjolska i Grčka. Isti tretman je imao i Cipar u vrijeme financijske krize, ali ni druge zemlje „siromašnog juga“ nisu bolje tretirane.


Zapravo se mora imati na umu da je isti europski sustav za bankarski nadzor EBA sa svojom negativnom prosudbom u vezi talijanske banke Carige bila uzrok očekivane državne intervencije kako bi se izbjegao njezin bankrot. U tom slučaju se agencija nije ustručavala koristiti batinu, izlažući riziku bankarsku instituciju, njene klijente i cijeli talijanski krug koji je ovisio o poslovanju ove banke sankcijama zbog razloga koji u usporedbi s aktualnim skandalom izgledaju doslovno smiješni.


Alati europskog upravljanja su se još jednom pokazali upravo onakvima kakvi jesu i stvarni su odraz ravnoteže snaga između europskih država. Konkretno, sjever EU je prevažan da bi propao ili bio izložen i najmanjem riziku, a zemljama juga ove tvorevine je rezerviran poseban tretman čiji se rezultati najbolje vide u omjeru državnog duga u odnosu na BDP.


Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram