Otkrijte da li vas laže za samo minut

Prema statistici, oko 90 odsto informacija koje primamo zasniva se na gestovima sagovornika.

FOTO: srbijadanas.com

Nesvjesno čitamo položaj tijela i na osnovu tona glasa naslućujemo njegovo raspoloženje.

Takođe smo u stanju da samo na osnovu gestova donesemo manje-više pouzdan zaključak o tome da li osoba sa kojom razgovaramo laže.

Upoznali smo se s radovima Alana Piza, Lilijan Glas i drugih poznatih psihologa i odabrali za vas 11 najčešćih gestova svojstvenih lažljivcima, piše Femina.

Skreću pogled

Psiholozi tvrde da lažovi ne mogu dugo da održe kontakt očima. Međutim, ako osoba svjesno laže i trudi se da po svaku cijenu odbrani svoju laž, trudiće se da sagovornika gleda pravo u oči, kako bi stvorila atmosferu povjerenja.

Lažljivca odaje velika napetost očnih mišića, koja nastaje usljed toga što savladava želju da skrene pogled. Zbog toga lažovi često širom otvaraju oči.

Ispravlja ramena i podiže bradu

Ako se neko iznenada ispravi ili podigne ramena dok nešto govori, to govori o njegovoj unutrašnjoj neuvjerenosti u sopstvene riječi. Isto važi i za položaj glave: podizanjem brade, čovjek podsvjesno pokušava da svojim riječima da veću težinu, a sebi - autoritet.

Simptom „vata u ustima“

Policajci ovaj efekat nazivaju „vatom u ustima“. Osobi koja mora da laže iz časa u čas je sve teže da govori, zato što joj se suše usta.

To je lako objasniti: autonomni nervni sistem pod stresom smanjuje lučenje pljuvačke. Ako toj osobi ponudite vodu, najvejrovatnije će piti u velikim gutljajima.

Ograničavanje pokreta

Poznato je da nemirni gestovi ili prebiranje sitnica po rukama često ukazuju na to da čovjek nešto krije. I obrnuto: svjestan da laže, on može svjesno da ograniči svoje pokrete, trudeći se da ostane miran.

Pokazivanje prstom

Pokazivanje prstom smatra se jednim od najagresivnijih gestova. Ako čovjek na postavljeno pitanje odgovori na takav način, on pokušava da skine krivicu sa sebe, glumeći pravedni gnjev.

To je znak ljutnje i žestoke odbrane - time lažov uvjerava svog tužioca da nije u pravu.

Naginjanje glave u stranu

Još je Čarls Darvin primijetio da ljudi, kao i životinje, naginju glavu u stranu kad se iznenada i jako za nešto zainteresuju.

Pokušavajući da dobije na vremenu, kako bi pronašao odgovor na neugodno pitanje, čovjek refleksno imitira zanimanje za sagovornika pomoću ovog pokreta, da bi prikrio svoje prave namjere.

Onaj ko je postavio pitanje podsvjesno opaža ovaj gest i postaje lojalniji prema prevarantu.

Povlači okovratnik i češe se po vratu

Vrat je jedan od slabo zaštićenih dijelova našeg tijela. Predosjećajući opasnost, mnogi počinju da povlače okovratnik (posebno ako je zategnut i otežava disanje), da bi došli do vazduha.

Takav gest se objašnjava željom da se oslobodimo laži i osjetimo slobodno.

Ništa manje uobičajen gest je i češanje po vratu. Obično izgleda kao da se ta osoba zamislila nad vašim pitanjem. Na jeziku gestova, to doslovno znači: nisam siguran da sam saglasan s vama.

Pokriva osjetljive dijelove tijela

Grudi, stomak, intimna mjesta - to su dijelovi tijela koje čovjek pokušava da sakrije kada osjeća zabrinutost.

Za takav gest postoji fiziološko objašnjenje: kada je vegetativni sistem pod stresom (a laganje je uvijek stres), on daje signal za kontrakciju trbušnih mišića, što može izazvati čak i bolne grčeve.

Drži se za čvrste predmete

Onaj ko laže nesvjesno se osjeća ranjivo i pokušava da ojača svoju poziciju na sve moguće načine, uključujući i fizički.

Može se držati za zid, sto, stolicu ili bilo koju drugu čvrstu površinu, jer mu to pomaže da se osjeća bezbjedno.

Takvo ponašanje je sasvim prirodno: još u djetinjstvu naučimo jednostavnu istinu - da bismo izbjegli opasnu situaciju, treba negdje da se sakrijemo.

Iznenadno uljepšavanje

Takvo ponašanje je svojstveno prije svega djevojkama: popravljaju kosu, brišu nepostojeće čestice šminke iz uglova očiju ili uvijaju pramen kose oko prsta. To im pomaže da postignu unutrašnji mir i odvrate misli od spoljašnje prijetnje.

Neznatno okretanje od sagovornika u stranu

Kada s nekim razgovaramo, možemo da ga ne gledamo u lice, iako smo tijelom stalno okrenuti prema njemu. To govori da smo otvoreni za komunikaciju.

Ukoliko je sagovornik malo okrenut u stranu, on nesvjesno pokušava da iz vidnog polja ukloni objekat koji mu stvara nelagodnost.

Šta da radite kad ne vidite sagovornika

Lažovi često gutaju fraze i govore promuklo. Što je glas grublji, to smo skloniji da mu vjerujemo. Osoba koja želi da slaže svjesno ili nesvjesno snižava ton svog glasa. To je kompenzacija: laž koja nema osnovu kompenzuje se tvrdim, promuklim tonom.

Lažljivac će progutati kraj fraze ili početi da govori tiše. Razlog tome je osobenost disanja: potreba da obmanjuje uzbudi čovjeka, ponestane mu daha i on naprosto nema dovoljno vazduha da jasno dovrši izraz.

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram