SAD i Turska dogovorili 120 sati primirja u Siriji, ali će se sve riješiti u utorak u Rusiji

Nakon što je dan ranije na kongresu vladajuće Stranke pravde i razvitka turski predsjednik Erdogan rekao kako se Turska nikada neće predati i da je poručio sirijskim Kurdima da polože oružje, uklone postavljene mine, te da se povuku s područja u dubini od 35 kilometara od turske granice južno u Siriju i tako će time prestati provođenje vojne kampanje “Izvor mira“, jučer je povukao ovaj ultimatum.

FOTO: logicno.com

Nakon pregovora s američkim izaslanstvom u Ankari, kojeg je predvodio potpredsjednik Mike Pence, američki predsjednik Trump je na Twitteru napisao kako „lijepe vijesti stižu iz Turske“.


Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu je izjavio da će se kampanja “Izvor mira“, koja se vodi južno od turske granice, na istoku rijeke Eufrat, obustaviti u narednih pet dana.


Cavusoglu je rekao da ovo nije prekid vatre, već „pauza“, i vrijeme koje je Ankara u narednih pet dana dala YPG snagama sirijskih Kurda, koje Ankara smatra ogrankom separatističke organizacije PKK u Turskoj, povući s južne turske granice i „osloboditi sigurnosnu zonu“ koja za Ankaru mora biti teritorij spomenutih 30 do 35 kilometara dubine i oko 340 kilometara širine.


Cavusoglu je održao konferenciju za novinare nakon sastanka s američkim izaslanstvom kojim je predsjedavao potpredsjednik ove zemlje Mike Pence.



 

Istakavši da je s američkim izaslanstvom „dogovoreno povlačenje kurdskih terorista, oduzimanje njihovog teškog naoružanja i uništavanje njihovih položaja i utvrda, Cavusoglu je kazao da će se sa SAD-om koordinirano raditi i na uništavanju terorista ISIL-a u Siriji.


Ovdje treba naglasiti kako SAD nisu u stanju provesti ovaj dogovor, niti imaju bilo kakav utjecaj na situaciju, obzirom da se na južnoj turskoj granici i području Manbija raspoređuju sirijske trupa i ruska vojna policija. Stoga je adresa na koju se Ankara treba obratiti Moskva, koja je i obećala da će dogovoriti sastanak u Sočiju visokog turskog i sirijskog izaslanstva, kako bi tako raspravili ovo pitanje i spriječili eskalaciju sukoba.


Cavusoglu je rekao i da Turska nije dala nikakvo obećanje u vezi Kobanija, ili Ain Al-Araba, kako je pravo ime ovog grada prije nego ga je preimenovala kurdska uprava.


„Cilj nam je da u regiji dubine 32 km i istočno od rijeke Eufrat do iračke granice ne ostane ni jedan terorist, te uspostava sigurnosti u cijeloj regiji“, rekao je Cavusoglu.


Međutim, čak i Kobani će biti tvrd orah za tursku vojsku, jer su tamno već sirijske trupe koje službeno u borbama podržava rusko zrakoplovstvo. Rusija ne želi sukob s Turskom, što je razumljivo, ali neće dopustiti ni invaziju na područje u kojem su sada već raspoređene sirijske snage, te ruska vojna policija i pripadnici obavještajnih službi.


Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan u Ankari je jučer s Penceom iza zatvorenih vrata razgovarao oko sat i 40 minuta, što je bio prilično dug razgovor, a potom je predsjedavao proširenim sastankom izaslanstava dviju zemalja.


Nakon sastanka je Pence je rekao kako će se operacija obustaviti u narednih 120 sati i da će SAD u tom vremenskom razdoblju uvjetovati povlačenje YPG snaga najmanje 20 kilometara od turske granice. Kako to Washington misli provesti, zaista nije jasno, osim ako ne bude tajnih pregovora s Moskvom, ali Rusija insistira na rješenju prema ugovoru Sirije i Turske iz Adane, potpisanog 1998. godine, dok je Dmitrij Peskov rekao kako je za Moskvu nephivatljivo trajno raspoređivanje turskih snaga u bilo kojem dijelu Sirije, posebno ne na ovako velikom području kako je zamislio turski predsjednik Erdogan.


Pence je istakao da su Turska i SAD u potpunosti suglasne kada je u pitanju uništavanje terorističke organizacije ISIL na sjeveru Sirije, iako Kurdi kampove u kojima drže zatočene teroriste predaju nadzoru sirijskih sigurnosnih snaga, a južno od Eufrata, u pustinji istočnog Homsa teren čiste isključivo vladine snage i proiranske milicije.


Nedugo nakon sastanka u Ankari, Trump je na Twitteru napisao kako dolaze lijepe vijesti iz Turske.


“Milijuni života će biti sačuvani”, napisao je Trump te se zahvalio predsjedniku Erdoganu, takoreći isti dan kada su medij objavili sadržaj pisma kojeg je Trump ranije poslao Erdoganu u kojem mu je poručio „da se ne ponaša kao siledžija i da ne bude budala“. Pismo je Trump poslao Erdoganom nakon nedavnog razgovora s generalom Mazlumom, glavnim zapovjednikom kurdskih snaga, među kojima je i 5000 Arapa, poručivši turskom vođi kako može postići „super dogovor“ i da je general Mazlum rekao da je spreman na ustupke koje ranije nije ni sanjao da će ponuditi Ankari.


Međutim, dio tog razgovora je bilo i traženje američke zaštite i da Pentagon ne povlači trupe s granice s Turskom, jer će se Kurdi u tom slučaju obratiti za pomoć Rusiji i sirijskom „režimu“, što se na kraju i dogodilo.



Iskreno govoreći, Mike Pence je dao puno obećanja, ali nijedno koje bi mogao ispuniti, jer SAD više niti imaju snage na terenu, niti Kurdi više ne žele suradnju s „izdajnicima“, kako sada zovu Amerikance.


Vođe Kurda su poručile kako je ovo bio težak izbor između turskog genocida i kompromisa s Damaskom i oni su odabrali zaštiti svoj narod i suradnju s Assadom, uz neslužbeno pokroviteljstvo Rusije i još tajniju suradnju s Iranom, koja YPG također smatra ogrankom PKK gerile u Turskoj i sestrinskom iranskom kurdskom terorističkom organizacijom PJAK. No, čak i za Teheran su trenutno to detalji koji su manje važni od „Gordijskog čvora“ u Siriji, gdje Iran želi da Damask uspostavi punu kontrolu nad cijelim teritorijem Sirijske Arapske Republike.


U dosadašnjim operacijama turske vojske i njihovih islamističkih milicija iz sjevernog Aleppa i Idliba je sa sjeveroistoka Sirije izbjeglo 200 000 ljudi, a ubijeno je oko 200 civila. Žrtve u redovima dviju sukobljenih strana se broje u stotinama, ali svaka strana iznosi različite podatke.



ODLUKA ĆE PASTI U RUSIJI

Kao što smo ranije pisali, prije dolaska Pencea u Ankaru je turski predsjednik Erdogan nazvao ruskog kolegu Vladimira Putina s kojim je razgovarao o eskalaciji sukoba i njegovim planovima u Siriji. Već smo naveli stav Moskve da se protivi kampanji ovog opsega, etničkom čišćenju skoro 12 000 kvadratnih kilometara sirijskog teritorija, ali ruski vođa nije htio telefonom razgovarali o osjetljivim pitanjima i rekao je Erdoganu da ga što prije očekuje u Sočiju, gdje se ovakvi razgovori mogu voditi u punoj tajnosti.


Erdogan je poziv prihvatio, što je vjerojatno i bio uzrok hitnog putovanja Mikea Pencea u Ankaru.


ODMAH PO ISTEKU „PRIMIRJA“ ERDOGAN PUTUJE U SOČI

Kako je sirijska vojska izbila na cijelu granicu s Turskom, gdje su ih dočekale kurdske snage, ali još oduševljenije lokalno stanovništvo, sljedećih 120 sati će vjerojatno biti malo sukoba, a borbe se vode samo u gradu Ain Issa, kojeg su okružile turske snage, dok YPG milicije pružaju snažan otpor.


Zbog velikog broja civila, stanovnika grada i okolnih sela koji su pobjegli iz sela okupiranih od strane Turske, vjerojatno će Erdogan narediti da se smanji vojni pritisak na sam grad, jer bi neselektivna bombardiranja uzrokovala smrti stotine, civila, što si Ankara u ovom trenutku ne može dozvoliti.


Čini se da će ključni dogovor pasti u utorak u Sočiju, 22. listopada, na izravnim pregovorima Vladimira Putina i turskog predsjednika Erdogana. Kao što je slučaj s Rusima, nema nikakvih detalja o mogućim prijedlozima, niti se Kremlj i ministarstvo vanjskih poslova Rusija žele očitovati o ovoj temi.


Sve što je Kremlj htio reći medijima je da će predsjednik Erdogan u Rusiji boraviti u jednodnevnoj posjeti i da će se u Sočiju trebao sastati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.



 

Ranije smo naveli da je Rusija bila suglasna da Turska provede ograničenu operaciju nekoliko kilometara u dubini sirijske granice, zbog čega je Rusija ranije i uložila veto na rezoluciju protiv turske kampanje u Siriji u Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih naroda.




No, vjerojatnije je to bila poruka Kurdima da se, ako ostanu američki saveznici ne obraćaju Moskvi za bilo kakvu pomoć. Pokazalo se da su nakon mjeseci obavještajnog rada i tajne diplomacije pobjednici Damask, Moskva i Teheran, a što će se dogovoriti Putin i Erdogan, to se nitko ne usuđuje predviđati.


Idealno rješenje za Rusiju je sastanak sirijskog i turskog izaslanstva u Sočiju i povratak još uvijek važećem sporazumu iz Adane iz 1998. godine, što bi riješilo i probleme Damaska, jer bi se YPG snage morale integrirati u sirijsku vojsku i stati pod zastavu SAA, a Turska bi imala pravo na provedbu kratkih antiterorističkih operacija 5 kilometara u dubini sirijskog teritorija i to samo na područja iz kojih bi, hipotetski, bio proveden napad turski teritorij, što bi bila teža zadaća bez minobacača i topništva, ili tamo gdje bi turske obavještajne službe utvrdile da su YPG ćelije upale u Tursku u provele terorističke napade na tursku vojsku ili civile.


Prema tom sporazumu se Damask obvezao da će sa svoje strane učiniti sve da takvih napada ne bude, stoga je za Moskvu ovo idealno rješenje za spor između Damaska i Ankare, ali i za spas brojnih civila iz područja kojeg je Turska de facto želje etnički očistiti kako bi naselila najmanje 2 milijuna sirijskih izbjeglica koji postaju prevelik teret za turski proračun, ali i sigurnosna prijetnja, jer su u Tursku pobjegli uglavnom sunitski Arapi i sirijski Turkomani tajno odani Muslimanskom bratstvu u Siriji, a kasnije dodatno radikalizirani učenjem propovjednika sirijske Al-Qaede ili još gorom takfirističkom interpretacijom islama koju propovijeda ISIL.


Stoga bi, iako u ovom trenutku mnogi misle da je nemoguća, suradnja u okviru Ugovora iz Adane bila najbolje rješenje za sve, osim za one koji su od Sirije htjeli odcijepiti „Sjeverni Kurdistan“ i za jastrebove u Ankari koji su uvjerili Erdogana u suludu ideju etničkog čišćenja 12 000 kvadratnih kilometara samo u ovoj operaciji, obzirom da su to već učinili u operaciji „Štit Eufrata“ između Jarabulusa i Azaza i tijekom kampanje Maslinova grana u takozvanom „kantonu“ Afrin.


U utorak navečer ćemo vjerojatno saznati nešto od tajnih pregovora između Putina i Erdogana i na temelju toga i naknadnih aktivnosti ruske vojske prosuditi kakve su bile pregovaračke sposobnosti ruskog predsjednika u ovom prilično delikatnom trenutku za turskog kolegu, koji je na unutarnjem planu turskom narodu i njegovim sljedbenicima obećao previše i sada treba naći načina za „častan izlazak“ iz sukoba kako ne bi ispao najveći gubitnik. Na takvo rješenje bi turski vođa vjerojatno pristao, dok drugo ne dolazi u obzir bit će prisiljen na nastavak kampanje, iako će takvo odluku najviše platiti Turci, koje čekaju američke i europske sankcije i ograničenja i ruske mjere, naizgled nevidljive, ali koje ozbiljno podrivaju „tursko ekonomsko čudo“.

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram