Zbog čega imamo potrebu da se dodirujemo sa strancima? Kratka istorija rukovanja i ljubljenja

Postoji mnogo toga što se može prenijeti rukovanjem, poljupcem ili zagrljajem. Kroz istoriju, te vrste pozdrava su se koristili da ozvaniče prijateljstvo, potvrde poslovni dogovor ili ukažu na pobožnost. Ali dodirivanje sa strancima može da ima i manje korisne ishode - poput širenja bolesti.

FOTO: pixabay

Zbog straha od širenja virusa COVID-19, Francuska je zamolila svoje građane da se suzdrže od čuvenih poljubaca u obraz prilikom pozdrava, a širom svijeta poslovni sastanci završavaju se udarcem lakta o lakat. Međutim, ovaj način pozdrava toliko je ukorijenjen da će biti veoma teško izobičajiti ga na neko vrijeme, piše National Geographic.


Popularne teorije o porijeklu rukovanja kažu da je sve počelo kao gest mira. Pružanjem ruke, ratnici su pokazivali da ne drže oružje, a trešenje prilikom rukovanja bio je način da protivnik provjeri da suprotna strana ne krije ništa u rukavu.


Scene rukovanja pojavljuju se na antičkim vazama, na drevnim nadgrobnim spomenicima i kamenim pločama. Na tim scenama bogovi sklapaju dogovore, mladi ratnici odlaze u rat, a umrli se opraštaju i odlaze na drugi svijet. U književnosti seže čak do Ilijade i Odiseje.


Stisak ruke praktikuje se iz više razloga, u prijateljstvu, romantičnim momentima i u poslu, tako da nije lako odrediti kako je tačno došlo do te prakse. "Rukovanje je do danas ostalo popularan motiv u umjetnosti, jer jer mu je značenje složeno i dvosmisleno", piše istoričar umetnosti Glenis Dejvis, u svojoj analizi rukovanja u klasičnoj umjetnosti.


U Americi smatraju da je rukovanje postalo popularno u 18. vijeku kada su počeli da ga praktikuju članovi hrišćanskog društva Kvekeri. Poznati i kao Društvo prijatelja, u svojoj borbi da se oslobode hijerarhije i društvenih podijela, počeli su da koriste rukovanje kao demokratski oblik pozdrava umjesto dotadašnjeg naklona ili skidanja šešira. "Prijatelji su rukovanje praktikovali sa svima, bez obzira na status i mjesto u društvu", piše istoričar Majkl Cukerman.


Iako nije do kraja ispitano, možda postoji naučno objašnjenje zbog čega je rukovanje toliko dugo opstalo. U studiji iz 2015. godine, naučnici iz Izraela snimali su rukovanje među stotinama ljudi koji se ranije nisu poznavali i otkrili da je gotovo četvrtina učesnika nakon tog rukovanja njuškala ruke. Oni su tada dali moguće teorije koje kažu da se tokom rukovanja podsvjesno aktiviraju hemijske reakcije - slično kao kod životinja koje njuškaju jedna drugu.


I poljubac, kao i rukvanje, ima dugu istoriju. Javlja se još u ranom hrišćanstvu i koristi se u vjerskim obredima. "U svojoj poslanici Rimljanima, Sveti Pavle govori sledbenicima da jedan drugog pozdravljaju svetim poljupcem", piše Endi Skot u knjizi Poljubac ili dva: U potrazi za savršenim pozdravom. U srednjem vijeku poljubac je korišćen kao znak vijernosti ili kao znak sporazuma oko prenosa imovine.


Danas je brz poljubac u obraz koji Francuzi nazivaju la bise, standardni pozdrav u većem dijelu svijeta. Poljubac je možda francuski, ali sama riječ prije vodi porijeklo od Rimljana - basium - koji su imali različit izraz za svaku vrstu poljupca. 


U Parizu su najčešća dva kratka i brza poljupca, u Provansi praktikuju tri, dok je četiri norma u dolini Loare. Poljubac u obraz uobičajen je u Egiptu, državama Latinske Amerike, na Filipinima, pa i u Srbiji.


Smatra se da je tokom kuge u 14. vijeku, praktikovanje poljupca izobičajeno, a da je oživljeno tek 400 godina kasnije, nakon Francuske revolucije. I 2009. godine la bise je privremeno bio pauziran zbog svinjskog gripa, a krajem februara ove godine, francuski ministar zdravlja savjetovao je da se stanovnici suzdrže od pljubaca jer broj oboljelih od novog virusa korona raste. "Savjetuje se smanjivanje kontakata fizičke prirode", rekao je, "to uključuje i praksu ljubljenja".


U svojoj knjizi Ne gledaj, ne diraj, stručnjak za ponašanje Val Kurtis sa Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu, kaže da se ljubite i rukujete samo sa onima u koje imate dovoljno poverenja, toliko da sa njima želite da dijelite i klice.


Za American Journal of Nursing, 1929. godine, medicinska sestra Lejla Given napisala je članak u kom upozorava na običaj "spajanja vrhova prstiju i 'trešenje' ruke" prilikom pozdrava. Ona je upozoravala da su ruke "agensi prenošenja bakterija" i navela studije koje dokazuju da rukovanje lako širi bakterije. U zaključku ona je preporučila Amerikancima da usvoje kineski oblik pozdrava prilikom kog oni koji se pozdravljaju spajaju svoje dlanove. "Tako bi bakterije ostale 'kod kuće'", napisala je ona.

Pratite Cafe.ba putem aplikacije za Android, iOS i društvenih mreža Facebook, Twitter i Instagram