Foto: Telegram

👉Oreškin, pomoćnik Kremlja, autor ključnih ideja poput gasa za rublje 👉Nekada viđeni kao zapadnjaci,ruski ekonomisti sada vode odbranu

Kada su sankcije učinile da Tvrđava Rusija kojoj je pomogao da se izgradi izgleda manje neosvojiva, Maksim Oreškin je smislio prepoznatljiv gambit da pokuša da razbije ekonomsku opsadu.
 
Ruski rat protiv Ukrajine još nije bio star ni mjesec dana i njegov blickrig se već pretvarao u parolu. Ekonomski udar je takođe bio oštar, jer se vlada borila da izbjegne neispunjavanje obaveza, a rublja je pala.

Vladimir Putin je 23. marta uzvratio, zahtijevajući da protivnici Rusije u Evropi plate svoje ogromne račune za prirodni gas u rubljama.
 
Oreškin, predsjednikov 40-godišnji ekonomski pomoćnik, bio je autor kockanja da pokida ugovore i poništi decenije presedana, prema zvaničnicima koji su upoznati sa tim.
 
Od 24 februara.početka  invazije, on se pojavio kao ključni član Putinovog užeg kruga u vezi sa ekonomskom politikom, jedan od nekoliko insajdera sa zapadnim finansijskim iskustvom koji sada pomažu u upravljanju odgovorom Kremlja.

Izbjegnute štete

„Oni su sada zauzeti smišljanjem kako da zaobiđu sankcije i to rade prilično uspješno“, rekao je Sergej Gurijev, ekonomista koji je savjetovao vladu u ranim godinama Putinove vladavine, ali je kasnije pobjegao u Pariz, gdje je sada rektor . "Ali sav zarađeni novac ide za finansiranje rata."

Odbrana je pomogla Kremlju da izbjegne najveću ekonomsku štetu od koje se plašio kada su sankcije prvi put uvedene. Prognostičari sada vide upola manju kontrakciju ove godine. Rublja je nadoknadila svoje rane gubitke kako bi postala najbolja jer se desetine milijardi dolara i evra slivaju za energiju i drugi izvoz.

Korišćenjem uticaja Rusije na isporuku gasa Evropi, Oreškinova potražnja za rubljom omogućila je Putinu da izgleda da se bori protiv prvobitnog napada sankcija. To je na kraju primoralo EU da odustane jer je većina velikih potrošača potpisala nove uslove koji su uključivali zahtjev za otvaranje posebnih računa kod Gazprombank dd, čime je zajmodavac oslobođen sankcija.
 
„Smatram da je efekat korišćenja šeme rublje za gas pozitivan“, rekao je Oreškin za Blumberg, odbivši da komentariše svoju ulogu u njenom osmišljavanju.

On je skovao frazu koju će Putin uskoro ponavljati iznova i iznova, opisujući zaplijenu ruskih međunarodnih rezervi kao „stvarno neizvršenje obaveza“ SAD i Evropske unije prema Rusiji.

Bivši bankar u ruskoj jedinici Societe Generale SA, on sada koristi svoje zapadno iskustvo da ublaži uticaj sankcija. Oreškin je deo kadra zvaničnika koji su dugo pokušavali da hodaju po tankoj liniji između kreiranja ekonomske politike naklonjene investitorima i Putinove rastuće represije.
 
Rat je učinio to balansiranje gotovo nemogućim, jer su Oreškin i njegove kolege pogođeni sankcijama jer njihova ekonomska politika služi ratnoj mašini Kremlja.

Nije 'odbranjivo'

„Tačno vidim kako bi neko od tehnokrata rekao: ’Ovdje radim ovu zaista važnu stvar o platnim sistemima, o bankarstvu, ovo je moja oblast odgovornosti. Održavam stabilnost i nastaviću to da radim“, rekao je Džejkob Nel, koji je kao ruski ekonomista u Morgan Stanlei-u svojevremeno poveo investitore da upoznaju Oreškina.
 
„To je bilo odbrambeno prije februara. 24, ali nije poslije“, dodala je Nel, koja je sada član međunarodne radne grupe koja savjetuje SAD i Evropu o tome kako da osmisle sankcije Rusiji.
 
Oreškin je dio generacije mosta koja je opsjednula kraj sovjetske ere i provela svoje tinejdžerske godine tokom onoga što je u Rusiji postalo poznato kao burne 1990-te, period teškoća i ekonomske smjelosti.
 
Trideset godina mlađi od Putina, on je bio najmlađi od dvojice sinova u porodici moskovskih akademika, koji je odrastao u svijetu osim predsjednikovih teškog početka u poslijeratnom Lenjingradu.

Kohorta tehnokrata

Oreškinova kohorta tehnokrata uključuje zamijenika guvernera Banke Rusije Alekseja Zabotkina (44) i zamenika ministra finansija Vladimira Količeva (39). Diplomci elitnih ruskih ekonomskih škola, ugovarali su poslove u evropskim zajmodavcima u državnoj investicionoj banci VTB Capital, prije nego što su dobili imenovanja do najviših državnih uloga.

Napuštajući privatni sektor, posvijetili su se izgradnji Putinove finansijske tvrđave. Što je Putin bio oštriji prema kritičarima i rivalima u inostranstvu i kod kuće, oni su postajali sve neophodniji u izgradnji otpornosti da bi se održala ekonomija kada će doći do velikih šokova.
 
Tokom svog trogodišnjeg rada u Ministarstvu finansija, Oreškin je bio među zvaničnicima koji su osmislili mehanizam za preusmjeravanje stotina milijardi dolara prihoda od izvoza nafte i gasa u suvereni fond kako bi pomogao Kremlju da prevlada krizu poput prvih talasa Sankcije SAD i Evrope zbog Krima 2014.

Međutim, godine zaštite privrede od sankcija i stvaranja rezervi nisu bile dovoljne da se privreda zaštiti nakon invazije. SAD i njihovi saveznici zamrznuli su veliki deo rezervi od 600 milijardi dolara koje je Oreškinova politika pomogla da se izgradi. Uprkos svim njegovim naporima da skrene krivicu, Rusija nije uspjela da izvrši otplatu duga i prvi put u jednom vijeku je iznevjerila obaveze. Ekonomija ne ide tako loše kao što se strahovalo nakon invazije, ali je i dalje na putu za jednu od najdubljih recesija u decenijama.

Ne tako davno viđen kao politički laki igrač, Oreškin se posebno pojavio kao ekonomska desna ruka predsjednika u ratu.
 
„Putin i dalje vjeruje našim ekonomistima“, rekao je Gurijev.
 
Pošto su se neki moćni igrači Kremlja zalagali za ponovno uspostavljanje državne kontrole nad ekonomijom, Oreškin je uzvratio, do sada uspešno.

„Rusija neće napustiti tržišnu ekonomiju“, rekao je Oreškin odgovarajući na pitanja Blumberga.

„Naprotiv, kreće se u suprotnom smjeru. Privatna inicijativa se sada posebno podstiče. To predsjednik stalno primjećuje u svojim govorima.
 
Ipak, on i njegovi saveznici sve više usvajaju oštru retoriku nekada marginalnih ruskih kritičara zapadnog kapitalizma.

Oreškin je uporedio američku valutu sa „drogom koja se koristi za zavisnike cijelog svijeta“. Aleksej Moisejev, 49-godišnji zamijenik ministra finansija i još jedan alum VTB Capital, rekao je da je intenzitet sankcija jednak detonaciji „finansijske nuklearne bombe“.
 
Ako ostavimo retoriku na stranu, mjere protiv krize koje su do sada preduzete u velikoj meri su bliske principu koji se oslanja na mejnstrim ekonomiju, pri čemu su kreatori politike već ukinuli kontrolu kapitala koja je korišćena za zatvaranje Rusije nakon invazije.
 
To možda neće biti dovoljno da se osigura njihovo nasleđe.

„Ono što su radili u prvim godinama svog boravka u Ministarstvu finansija i centralnoj banci je već otkazano“, rekao je Konstantin Sonin, ekonomista rođen u Moskvi sa Univerziteta u Čikagu, koji je dugo kritikovao politiku pod Putinom. „Sada se njihov rad ne razlikuje od rada visoko plaćenih službenika u vladi koja vodi  rat,piše Blumberg.
 
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )