Svijet
17.04.2023.
12:32
"Fajnenšel tajms": Zapad živi u zabludi da može da smanji ekonomsku zavisnost od Kine
Izvor: rt.rs
0
Foto: Tanjug
Mnogi na Zapadu opsjednuti su "raskidanju ekonomskih odnosa" sa Kinom, ali nije izvjesno da je to uopšte moguće.
Nedavna posjeta francuskog predsjednika Emanuela Makrona i predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen Kini privukla je mnogo pažnje u zapadnim medijima.
Posjeta malezijskog premijera Anvara Ibrahima, sa druge strane, u potpunosti je zanemarena, iako po mnogo čemu bolje ilustruje izazove raskidanja ekonomskih veza sa Kinom, piše u kolumni za "Fajnenšel tajms" direktor Instituta za strateške azijske studije Džejms Krabtri.
Makron je u Peking doputovao sa Fon der Lajenovom kako bi pokazao "jedinstven evropski stav prema Kini". Ipak, on je poveo i čitavu kohortu(vojna jedinica u vrijeme Antičkog Rima) privrednika i poslovnih vođa, zbog čega je u Evropi naišao na kritike da "ruši evropsko jedinstvo".
Nekoliko dana ranije, Fon der Lajenova je rekla da bi Evropa trebalo da "smanji rizike" umjesto da u potpunosti raskine trgovinske odnose sa Kinom.
"Potpuno raskidanje nije poželjno", rekla je ona, tako da ni Zapad trebalo da smanji rizike samo u strateškim sektorima poput poluprovodnika, baterija i pojedinih minerala.
Ministri finansija zemalja članica G7 nedavno su naglasili da je lance snabdjevanja potrebno učiniti "raznovrsnijim", kao i da bi zbog toga trebalo podržati razvoj ekonomija u usponu.
Anvarova posjeta Pekingu, sa druge strane, bila je potpuno drugačija. Tokom nje nije bilo riječi o raskidanju trgovinskih odnosa. Umjesto toga, malezijski lider je pohvalio kinesku ekonomsku moć i pozvao na povećanje investicija.
On je sa sobom poveo i grupu malezijskih biznismena, a kući se vratio sa sporazumima vrijednim gotovo 40 milijardi dolara, makar na papiru.
Mnogi na Zapadu sa zabrinutošću gledaju lidere zemalja Globalnog juga kako odlaze u Peking. Nakon što se posljednjih godina posvjetio borbi protiv korona virusa i reizboru za treći mandat na čelu Kine, predsjednik Si Đinping je sada fokusiran na diplomatiju - od mirovnih planova za Ukrajinu i Bliski istok do investicionih sporazuma za zemlje u Jugoistočnoj Aziji.
Dok zapadne zemlje pokušavaju da oslabe posljedice decenija globalizacije, azijske države poput Bangladeša, Malezije, Indonezije i Tajlanda saradnju sa Kinom vide kao centralni dio svoje ekonomske budućnosti.
Umjesto raskidanja trgovinske saradnje sa Pekingom, oni žele da je prodube. A pomalo paradoksalno, ekonomska politika zapadnih zemalja bi taj proces mogla da ubrza.
Na Zapadu se sve više govori o "frend-šoringu", odnosno izmještanju industrija iz Kine u zemlje koje se smatraju "geopolitičkim partnerima" poput Indije, Meksika ili Poljske. Još jednu opciju predstavlja Jugoistočna Azija, gdje su zemlje politički neutralne između Pekinga i Vašingtona.
Takva politika, ipak, nosi mnoge probleme. Prvi od njih je da je raskidanje trgovinskih odnosa tek počelo. Poluprovodnici su jedini izuzetak, ali u ostalim sektorima nema sličnih primjera.
Takva politika, ipak, nosi mnoge probleme. Prvi od njih je da je raskidanje trgovinskih odnosa tek počelo. Poluprovodnici su jedini izuzetak, ali u ostalim sektorima nema sličnih primjera.
Zapadne multinacionalne korporacije sve više govore o strategiji "Kina plus jedan", u kojoj bi one i dalje nastavile da proizvode stvari u Kini, ali bi izabrale još jednu proizvođačku bazu, na primjer Maleziju.
Autor poziva čitaoce da na trenutak zamisle slučaj u kom dolazi do eskalacije sukoba u svijetu, a uplašene zapadne kompanije počnu da ubrzano napuštaju Kinu. Šta će se dogoditi?
Mnogi na Zapadu vjeruju da bi ih pomjeranje proizvodnje učiniti manje zavisnim od Kine, ali i da će se i zemlje poput Malezije i Vijetnama provući u zapadnu orbitu. Obje pretpostavke su u najbolju ruku izuzetno upitne, smatra Krabtri.
Uzmimo primjer "Samsunga". Taj južnokorejski gigant je 2020. odlučio da svoju proizvodnju preseli u Vijetnam, tako da se sada svake godine milioni mobilnih telefona sastavljaju u toj državi, a mnogi od njih se posle toga izvoze na Zapad.
Većina dijelova koji čine taj telefon, ipak, i dalje se proizvodi u Kini, tako da Vijetnam mora da ih uveze. Trgovina između Kine i Vijetnama višestruko je uvećana tokom posljednjih nekoliko godina, a slični trendovi uočavaju se u državama "azijske fabrike".
Kako navodi autor, istraživanja pokazuju da te zemlje sada sve više izvoze u SAD, ali da istovremeno sve više uvoze iz Kine.
Posljedice toga predstavljaju dvostruki paradoks. Za početak, umjesto da postaju tešnje vezane za Zapad, zemlje u regionima poput Jugoistočne Azije sada su ekonomski čvršće povezane sa Kinom, a ne slabije.
Drugo, iako izmještanje lanaca snabdjevanja izvan Kine na prvi pogled djeluje kao da Zapad postaje manje zavistan od nje, potreba za dijelovima koji se i dalje proizvode u toj zemlji čine da do suštinskog raskidanja ekonomskih odnosa i ne dolazi.
Prije svoje nedavne posjete Pekingu, Fon der Lajen je tvrdila da "nije izvodljivo, niti je u interesu Evrope, da se potpuno odvoji od Kine". Ona je u pravu.
A imajući u vidu složenu i isprepletenu strukturu moderne globalizacije, čak i zadatak djelimičnog smanjenja zavisnosti od kineske ekonomije vjerovatno će se pokazati mnogo težim nego što izgleda.