Foto: Arhiva

Rađanjem petrojuana dolar polako ali sigurno gubi primat u svjetskoj trgovini naftom


Novi svjetski energetski poredak u kome dolar neće biti dominantno sredstvo plaćanja polako ali sigurno se oblikuje, ukazuje "Financial Times".
 
Prije 70 godina, američki predsjednik Frenklin Delano Ruzvelt je sa saudijskim kraljem Abdulom Azizom Ibn Saudom dogovorio geopolitički savez po kojem su američke bezbjednosne garancije Saudijcima na Bliskom istoku u svojevrsnom barter aranžmanu mijenjane za dogovor o isključivoj prodaji saudijske nafte u američkim dolarima.
 
Vremena se mijenjaju i 2023. bi mogla da bude zapamćena kao godina kada je ova velika "petrodolarska" pogodba počela da se mijenja, jer se formirao novi svjetski energetski poredak između Kine i Bliskog istoka.
 
Dok Kina već neko vrijeme kupuje sve veće količine nafte i tečnog prirodnog gasa od Irana, Venecuele, Rusije i dijelova Afrike u sopstvenoj valuti a ne u dolarima, sastanak predsjednika Si Đinpinga sa liderima Saudijske Arabije i Savjeta za saradnju u Zalivu (GCC) u decembru obilježio je "rođenje petrojuana", kako je to naveo strateg "Kredit Svis" banke Zoltan Pozar, prenosi "Financial Times" .
 
Pozar je, inače, početkom ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini najavio nastanak "novog svjetskog monetarnog poretka" u čijem će centru biti Rusija, Kina i njihovi saveznici s novom rezervnom svjetskom valutom zasnovanom na korpi neophodnih sirovina kojima raspolažu u izobilju. Na drugoj strani, na Zapadu, predvidio je Pozar, uslijediće period visoke inflacije zbog štampanja novca bez pokrića.
 
"Naše sirovine su vaš problem", vrlo koncizno i precizno je tada Pozar objasnio novi poredak, dodavši: "Možete da štampate novac, ali ne možete da štampate gorivo da se grijete i pšenicu da jedete."
 
Prema Pozaru, Peking sada "želi da ponovo definiše pravila globalnog energetskog tržišta" u okviru većeg napora da se dedolarizuju takozvane BRIK zemlje - Brazil, Rusija, Indija i Kina, ali i mnogi drugi dijelovi svijeta koji su nezadovoljni korišćenjem dolara kao oružja zbog situacije u Ukrajini.

Šta to znači u praksi? Za početak, mnogo više trgovine naftom će se obavljati u juanima, piše Pozar a prenosi FT.
 
Si je najavio da će Kina u narednih tri do pet godina ne samo dramatično povećati uvoz iz zemalja GCC-a, već će raditi na "svedimenzionalnoj energetskoj saradnji". Peking se nada da će sve to biti plaćeno u juanima, na Šangajskoj berzi nafte i prirodnog gasa, već 2025.
 
To bi označilo ogroman pomak u globalnoj trgovini energentima. Kako Pozar ističe u bilješci poslatoj klijentima, Rusija, Iran i Venecuela posjeduju 40 odsto potvrđenih rezervi nafte OPEK+, i sve one prodaju naftu Kini sa velikim popustom, dok zemlje GCC-a čine još 40 odsto rezervi. Preostalih 20 odsto nalazi se u oblastima unutar ruske i kineske orbite.
 
Oni koji ne vjeruju u uspon petrojuana i smanjenje finansijskog sistema zasnovanog na dolarima uopšte, često ističu da Kina ne uživa isti nivo globalnog povjerenja, vladavine prava ili likvidnosti rezervne valute kao SAD, zbog čega sumnjaju da će druge zemlje htjeti da posluju u juanu.
 
To je možda tačno, ali tržištem nafte dominiraju zemlje koje imaju više zajedničkog sa Kinom (barem u pogledu njihove političke ekonomije) nego sa SAD. Štaviše, Kinezi su ponudili finansijsku sigurnosnu mrežu, nudeći mogućnost konverzije juana u zlato na berzama u Šangaju i Hongkongu.
 
Iako ovo ne znači da juan može momentalno da zamijeni dolar kao rezervna valuta, trgovina petrojuanom ipak donosi važne političke i finansijske implikacije, navodi Pozar.
 
Treba imati na umu, dodaje FT, i da ponuda jeftinih energenata već mami zapadne industrijske kompanije u Kinu. Primjera radi, nedavno je njemački hemijski gigant BASF odlučio da zatvori dijelove svoje fabrike u Ludvigšafenu i prebaci hemijske operacije u Žanjiang. To bi moglo da bude početak onoga što Pozar naziva trendom "od farme do stola" u kojem Kina pokušava da privuče sve više proizvođača koristeći jeftine energente kao mamac.
 
"Recikliranje" petrodolara kasnih 1970-ih, što su radile zemlje bogate naftom i američke komercijalne banke, dovelo je do nekoliko dužničkih kriza na tržištima u razvoju. Petrodolari su takođe ubrzali stvaranje špekulativne ekonomije u SAD-u zasnovane na dugovima, pošto su banke koje su bile pune gotovine stvorile sve vrste novih finansijskih "inovacija", a takav priliv stranog kapitala je omogućio SAD da žive na ogromnim količinama duga.
 
Taj trend bi sada mogao da se promijeni. Već sada ima sve manje stranih kupaca za američke obveznice, upozorava FT. Ako petrojuan uzme maha, a Kina je najveći svjetski uvoznik nafte, to će dodatno podstaći dedolarizaciju. Takođe, kineska kontrola većeg obima energetskih rezervi i proizvoda koji potiču iz njih mogla bi da bude važan novi doprinos inflaciji na Zapadu. To je problem koji se sporo razvija, ali možda ne tako sporo kao što neki učesnici na tržištu misle, navodi "Fajnenšel tajms".
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )