Autorska i glumačka ekipa biografskog filma Toma okupila se da proslavi to što je više od milion gledalaca u bioskopima pogledalo ovo ostvarenje. Proslavi su prisustvovali reditelj, koscenarista i koproducent Dragan Bjelogrlić, koproducent i kompozitor Željko Joksimović, glumci Milan Marić, Tamara Dragičević, Sanja Marković, Đorđe Stojković, Milan Kolak i mnogi drugi.

 

Glavni lik Milan Marić istakao je za Blic da nisu planirali da će film biti emotivan.

 

– To ne može da se planira. Jasno nam je bilo da je emocija nešto što mi želimo. Da je emocija šifra za Tomu Zdravkovića i ono što je bio njegov život i njegove pesme. I tim putem smo krenuli. Vi sve vrijeme morate da balansirate. Posebno što smo izvukli da je jedna dominantna emocija – tuga. To je osjećaj melanholije, tuge, i sa tim nema stajanja. Samo nije smjelo da bude lažno, što je zahtjevalo od svih nas da konstantno budemo na ivici žileta, da balansiramo, da se trudimo. I kada smo već na toj ivici žileta da dozvolimo da se zasiječemo, pa malo i da boli. To je bilo neophodno za ovaj film, ali je vrijedelo – kaže Marić.

 

I Tamara Dragičević je istakla da je sve vrijeme u vazduhu lebjdela emocija.

 

– Trudili smo se da je suzbijemo, sakrijemo, ali cijeli utisak je taj da emocija preovladava u filmu. Nismo jurili za tom emocijom nego je ona bila tu. Mi smo je krili, ali je izbijala iz stomaka, pogleda i riječi. Meni jedna od dražih scena, a svaka je podjednako važna, jer Silvana kado pojava nosi sa sobom to, je bila ona kada na koncertu neće da pjeva zbog pitanja novinara. Tada je Toma zamoli da izađe i ona otpjeva. Niz tih scena su meni možda i bliske kao glumici, kao nekom ko se bavi javnim poslom. Ali ono što je obilježilo njen život jeste da je ona išla uvek uzdignute glave, da nije pokazivala kako se osjeća, a bila je i tužna, osetljiva i nije imala lak život- priča Tamara.

 

Njen kolega Marić je dodao da mu je ovaj film obilježio 2021. godinu, a ako je suditi po reakcijama publike biće mu značajan i za sljedeću.

 

Kako je film prešao brojku od milion gledalaca, Dragan Bjelogrlić ističe da su cifre važne i prijaju.

 

– Kada vas vidi milion ljudi u vrijeme pandemije to ne može da ostavi čovjeka ravnodušnim. Ono što će meni ostati urezano u sjećanju, a ima 40 godina rada na filmu, da ne pamtim da je jedan film izazvao toliku katarzu kod ljudi. Da su imali potrebe da pričaju o njemu, da ga gledaju više puta, da plaču, pjevaju. To se nije davno desilo – kaže Bjelogrlić.

 

Prema riječima Željka Joksimovića serija “Toma” će najverovatnije izaći u septembru.

 

– Ona u svoj strukturi sadrži osam epizoda koje će trajati po sat vremena – istakao je Joksimović, a Bjelogrlić se nadovezao:

 

– U seriji postoje priče koje ne postoje u filmu. Upoznaćemo nove likove, Tominu prvu ljubav… Sve njegove žene. Serija je baš biografska i prati njegov život.

 

Inače, u Jugoslovenskoj kinoteci je bila upriličena dodjela nagrade producentima i autorima, kao i specijalni muzički program sa pesmama iz Bjelogrlićevog filma koji govori o životu kompozitora i pjevača narodne muzike Tome Zdravkovića.

 

Svi su plakali uz „Ljiljanu”

Željko Joksimović je naglasio da je posebnu emociju izazvala pjesma i scena “Za Ljiljanu”.

 

– Pozove me Bjela oko 14.10 i kaže mi: “Rođo, možeš li malo da vidiš da ova Ljiljana bude možda nekako sporija… Da staviš klavir”. Ja kažem: “Dobro, ali Aco nije tu, kada da stignemo?”. Na to mi Bjela kaže: “Otpevaj ti pa ćemo poslije vidjeti”. Kažem OK, sjednem za klavir i otpjevam. I na snimanju bude situacija sljedeća. Svi gledaju u kadar, plaču i jecaju. Ovo je strašno, ovo je wow… I eto ispalo je fenomenalno – rekao je Joksimović.