Svijet
05.06.2022.
11:43
"Istorijski egzodus"; Zašto je ovaj grad toliko važan Rusima i kako opstaje?
Izvor: Jutarnji list
0
Foto: Wikipedia
U južnom ukrajinskom gradu Nikolajevu ranije ove nedjelje, dve osobe su poginule u ruskom raketnom napadu na stambenu zgradu i igralište.
Tamo su zvuci raketne paljbe postali uobičajeni jer je ovaj grad bio među prvima napadnutim na početku invazije.
"Nikolajev je, kao i Herson i Mariupolj, prekretnica za Ruse. Bili su razočarani našim kontranapadom. Imamo motivaciju i volju da pobijedimo. Ovo je naša zemlja i mi ćemo učiniti sve što možemo", rekao je guverner Mikolajevske oblasti Vitalij Kim za Bi-Bi-Si.
On je razgovarao sa novinarima ispred svoje stare kancelarije u zgradi regionalne administracije, koju je u martu raznela krstareća raketa, pri čemu je poginulo 36 ljudi.
Ruske snage otjerale su hiljade ljudi u bjekstvo. Ipak, kada su se približili granici grada, bili su potisnuti. Reporteri Bi-Bi-Sija posjetili su grad koji se uporno opire ruskim napadima.
Na početku puta, na periferiji grada, uhvaćeni su u alarmu. Čuo se prasak. Dok su prolazili kroz automobil, mogli su da vide oblake dima koji potvrđuju da su pale i druge rakete.
Istorijski egzodus
Pratili su kombi ukrajinskog Crvenog krsta koji je pokušavao da spase građane grada pod granatama. Napunili su još jedan autobus koji je doprinjeo istorijskom egzodusu iz Ukrajine.
"Vidjeću ih ponovo kada se bombardovanje završi", rekla je Ljudmila.
Ova žena iz Mikolajeva odlučila je da je vrijeme da njena najmlađa djeca odu. Ne može im dozvoliti da se igraju napolju dok se bombardovanje nastavlja, ali želi da ih pošalje na sigurno. Držala ih je koliko je mogla, svaku ispod jedne ruke. Kada je došlo vrijeme za rastanak, okrenula je leđa i zaplakala. Ne zna kada će moći ponovo da ih vidi.
Poslednjih sto dana ovakvi rastanci su poznati prizor širom Ukrajine.
Rusi su toliko zaglavili sa Nikolajevom jer je taj region ključan u strategiji odvajanja čitave južne obale Ukrajine. Proboj bi omogućio ruskim snagama da se približe Odesi, najvećoj ukrajinskoj civilnoj luci 130 kilometara zapadno. Tada bi Vladimir Putin mogao da završi svoj kopneni most do Pridnjestrovlja, posebnog dijela Moldavije.
Ruski napadi su se intenzivirali poslednjih nedjelja, što je izazvalo bojazan da će se snage, ako prevladaju u Donbasu, koncentrisati na jugu i pokušati da povrate Mikolajiv. Guverner Kim je rekao da su nedavni vazdušni napadi na jugu usmjereni na protivofanzive Ukrajine.
"Ne znam više šta znači živjeti normalnim životom. Zaista želim da zaustavim rat, ali ne mogu. Za sada imamo samo jednu svrhu. Sve, svaki ljudski resurs, novac i vreme troše se samo na pobjedu", rekao je za Bi-Bi-Si.
Izuzetan otpor
Uprkos svemu, Nikolajev pokazuje izuzetnu otpornost. Voda je postala vrijedan resurs otkako je Rusija preuzela susjedni grad Herson, a snabdijevanje je prekinuto. Zbog toga su u naselju postavljene stanice na kojima građani mogu napuniti rezervoare.
Redovi su dugi, posebno sada u junu kada se temperature penju i do 30 stepeni, ali ljudi se snalaze. Svakodnevne udare novih granata više niko i ne primećuje. Većina jedva podiže pogled sa kafe dok sjedi na klupama u parku. Tu su čak i konji i kočija poput Pepeljuge u kojoj se voze zaljubljeni parovi.
Iako je to ruska meta, Nikolajev je i dalje dom ovih ljudi.
Sljedeća stanica novinarske ekipe bilo je selo 30 kilometara južno. Nalazi se u blizini ratišta, a preko njega se u martu povukla ruska vojska. Od tada se desetine porodica vratilo kućama.
"Vidite, pretvorila sam ih u leje", rekla je starešina sela Natalija Panaši, pokazujući na kratere bombi.
"Čekaj, hvala Bogu. Ponekad se jako plašim da bi me mogli kidnapovati i odvesti. S druge strane, siguran sam da, i svima ostalima kažem, nemaju šta da rade. Trebalo bi da znamo bolje nego da lutamo po našoj zemlji. Zabrinuti smo da bi Rusi mogli da pređu u ofanzivu, veoma zabrinuti. Ali verujemo da će pobjeda biti naša", nastavila je.
Usred njihovog razgovora čule su se kasetne bombe na samo nekoliko kilometara od njih.
"Da, čak i sa tim udarcima. Mislimo da ih otpušta neki pijani Rus koji pokušava da nas uplaši, ali ne uspjeva", Natalija pokušava da zadrži optimizam. Na rastanku je priznala novinaru da bi kada bi odlazila sela i plakala. Na putevima oko sela još uvijek ima tragova ruskih tenkova. Njegovi stanovnici se oštro protive ideji da bi se mogli vratiti.