Najradije ne bih, ali hajde. Jednom su me namjestili u neki televizijski žiri kad ulazi Dejan Tomašević sa gradonačelnikom Radojičićem i daje mi dukat. O čemu se radi? Nikola Tesla po majčinoj liniji Mandića meni zaista dođe djeda. Otac moje bake Olge, dakle moj pradjeda Trivun i Teslina majka Đuka su bili rođeni brat i sestra. U njegovom muzeju u Beogradu stoji pismo moje bake Olge koje šalje Tesli u Ameriku, tražeći pomoć za svog sina i mog ujaka. U njemu stoji: „Dragi brate, molim te moj Milenko je isti ti i on će da studira elektrotehniku kao ti…“. Tražila je pomoć, bila su to teška vremena tridesetih godina prošlog vijeka i Tesla je vodio računa o njima. I da se vratim na onaj dukat sa početka priče. Kad su se rađale moje dvije sestre i moj brat, Tesla ih je darovao zlatnim dukatima, jedini ga ja nisam dobio jer sam rođen u oktobru 1943, a Tesla je umro na Božić te godine. Zašto o tome nerado govorim? Mislim da je ružno i nepristojno da jednog takvog genija bilo ko po bilo kojoj osnovi svojata. Mislim da to nije u redu. Prvi put sam o tome progovorio u Grčkoj, godinama me bilo sramota da to pominjem.

 

Dušan Ivković je rođen 1943. godine u Beogradu, a u košarku se zaljubio zahvaljujući starijem bratu Slobodanu Pivi Ivkoviću, prenosi Blic.

 

Cijelu igračku karijeru je proveo u Radničkom sa Crvenog krsta gde je započeo i veliku trenersku karijeru.

 

Poslije rada sa juniorima Radničkog je prešao u Partizan koji je vodio dve godine i osvojio prve trofeje u karijeri.

 

Te 1979. godine je sa Partizan osvojio triplu krunu (prvenstvo i kup Jugolasvaije kao i međunarodni Kup Radivoja Koraća).

 

Iz Partizana 1980. godine odlazi u grčki Aris gdje se takođe zadržao dvije godine. Potrom sledi povratak u njegov Radnički, pa trogodišnje epizode u Šibenki i Vojvodini. U Grčku se vratio 1990. kada je preuzeo PAOK.