Foto: NASA

Međuzvjezdani asteroid Oumuamua, koji je proletio kroz Sunčev sistem 2017. godine, mogao bi da bude „džinovska vanzemaljska matična stanica“, saopštili su stručnjaci odjeljenja Ministarstva odbrane SAD koje se bavi proučavanjem neidentifikovanih letećih objekata. Naučnici imaju i druge pretpostavke o neobičnim svojstvima ovog nebeskog tijela.


Narušavanje zakona gravitacije

Nije isključeno da Sunčev sistem s vremena na vrijeme posjećuju svemirski brodovi koji šalju izviđačke sonde na planete, piše u izvještaju Abrahama Leba, direktoraInstituta za teoriju i računarstvo u Harvard-Smitsonijan centru za astrofiziku, i Šona Kirkpatrika, šefa Pentagonovog odjeljenja za neidentifikovane vazdušne pojave.
Jedan od takvih „matičnih brodova“(mothership), prema njihovom mišljenju, mogao je biti međuzvjezdani objekat 1I/Oumuamua, koji je otkriven 19. oktobra 2017. godine, uz pomoć teleskopa „Pan-STARRS“ na Havajima.

U početku se vjerovalo da je Oumuamua (na havajskom – „izviđač“) kometa koja je zalutala iz međuzvjezdanog prostora. Objekat se kretao uz negravitaciono ubrzanje, ali ubrzo je uočeno da nema „rep“ od oblaka prašine i gasa, karakterističan za komete. Zbog toga je objekat preklasifikovan u asteroid.

Ipak, neobična putanja, niska refleksivnost i spljošteni oblik, nalik na cigaretu (dužine oko 200 metara i širine oko 20 metara), apsolutno nisu svojstveni asteroidima.

Objekat se kretao po otvorenoj hiperboličnoj orbiti – „putanji praćke“ – brzinom od oko 26 kilometara u sekundi. Proračuni su pokazali da je došao iz okoline zvijezde Vega, iz sazvežđa Lira, koje se nalazi na oko 25 svetlosnih godina od nas.

Prolazeći blizu Sunca, Oumuamua se iznenada okrenuo, ubrzao na 92 kilometra u sekundi i brzo napustio Sunčev sistem. Od njega nisu primljeni signali.

Astronomi su imali svega nekoliko sedmica da proučavaju objekat, prije nego što je zauvjek iščezao iz vidnog polja teleskopa. Sada, nakon više od pet godina, nema nedvosmislenog objašnjenja onoga što je viđeno.

Posebno intrigira dodatno ubrzanje, koje protivrječi zakonima gravitacije. Autori izvještaja vjeruju da je to dodatno ubrzanje moglo biti postignuto korišćenjem jonskog motora, u kombinaciji sa solarnim jedrom. Takvi autonomni sistemi bez posade su u stanju da putuju kroz galaksiju, ubrzavajući se u blizini zvezda.

Interesantno je da je u Sunčevom sistemu Oumuamua prošao pored atmosfere stenovitih planeta u zoni pogodnoj za život, a posebno blizu Zemlje. Zaobišao je daleke i hladnegasovite i ledene džinove - Jupiter, Saturn, Uran i Neptun.

NLO ponovo u središtu pažnje

U poslednje vrijeme Pentagon aktivno promoviše temu neidentifikovanih letećih objekata (NLO), koja se na sugestiju vojnog resora više ne doživljava kao čista teorija zavjere. Astronomi, fizičari i inženjeri o tome ozbiljno raspravljaju na naučnim konferencijama, a u uglednim naučnim časopisima objavljuju se članci na tu temu.

U martu 2022. Pentagonu je naloženo da na svaka tri mjeseca priprema tajne izvještaje za Kongres SAD. U maju je prvi put za pola vijeka održana rasprava u Kongresu o problemima NLO, a u julu je Radna grupa za nepoznate vazdušne pojave preimenovana u AARO (All-domain Anomaly Resolution Office), koja se bavi svim mogućim neuobičajenim pojavama u vazduhu, na moru i u kosmosu. Od tada je pokrenuto više od 360 istraga. Oko polovina su objekti koji liče na balone.

Važno je napomenuti da se o „Oumuamui kao potencijalnom vanzemaljskom brodu“ govori upravo sada, iako se novi podaci nisu pojavili. Odmah poslije vijesti o „kineskim balonima” na brzinu je objavljen nacrt izvještaja. Neki stručnjaci smatraju da je to pokušaj da se skrene pažnja s važnijih međunarodnih pitanja i istovremeno demonstrira liderstvo SAD u oblasti globalne bezbjednosti.

„Ledeni brijeg“ od vode i vodonika

U nedavnom članku astrohemičar s Kalifornijskog univerziteta u Berkliju Dženifer Bergner i astronom iz Kornelskog univerziteta Deril Seligman ponudili su prilično jednostavno, prirodno objašnjenje neobičnih svojstava asteroida.

Oumuamua je mogao da nastane u ranim fazama formiranja planeta, u blizini jedne od susjednih zvijezda, kao ledeni planetezimal. Gravitacija ga je izbacila iz njegovog sistema i počeo je da putuje kao „svemirski ledeni brijeg koji se odlomio“.

U međuzvjezdanom prostoru, molekuli vode su se djelimično disocirali pod dejstvom jonizovanih kosmičkih zraka, formirajući gas vodonika, koji je ostao zarobljen u ledu. Kada se približio Suncu, led se otopio, a vodonik se oslobodio, dajući objektu anomalno ubrzanje.

Eksperimenti su potvrdili rezultate simulacije: kada se dostigne određena temperatura, gasoviti vodonik se oslobađa iz ledene matrice od vode i vodonika.

Odsustvo „repa“ od gasa i prašine vjerovatno je posljedica činjenice da je gasoviti vodonik nevidljiv za optičke teleskope, a prašina, ako postoji, ostala je unutar ledene matrice.

Od 2017. Bergnerova i njene kolege identifikovali su u granicama Sunčevog sistema još šest sličnih objekata – bez primjetnog „repa“ i s negravitacionim ubrzanjem. Nazvali su ih „tamnim kometama“. Bergnerova i Seligman tvrde da sva ledena tijela, kada su pod dejstvom međuzvezdanih kosmičkih zraka, moraju izgledati isto.
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )