Nisam vičan pjevanju i nikada prije ovog filma to nisam radio. Imao sam mali strah kako ću se snaći. Mnogo mi je savjetima pomogao Željko Joksimović, tako da sam u svim scenama zaista pjevao, nisam blefirao! Kasnije je u montaži ubačen glas Aca Pejovića, koji je to uradio fenomenalno.

– Prije Tome igrao sam uglavnom uloge opasnih momaka. Prvo u “Državnom službeniku”, gdje igram agenta BIA, a onda i kriminalca u “Besi”. U “Tomi” je trebalo da dočaram čovjeka koji je satkan od emocija, koji se bori sa sobom i koji je djelimično desktruktivan. Bilo je izazovno da prihvatim tu ulogu.

Tokom snimanja dirljivih scena je i sam zaplakao.

– Bilo je dosta takvih scena. Ne doživljavam sebe kao nekog krutog čovjeka. Drugi me tako doživljavaju jer je to moja maska, samo ja znam kako se osjećam. Zato mi nije bilo čudno što sam plakao na setu.

Otkriva kakva je bila saradnja s Tamarom Dragičević, koja u filmu igra Silvanu Armenulić.

– Tamaru poznajem još iz Omladinskog pozorišta “Dadov”. Dvije godine smo zajedno pohađali i FDU. Bili smo različita generacija jer je dvije godine starija od mene, ali smo se sretali. Bilo mi je prijatno sa njom na setu. Odlično se snašla u ulozi Silvane. Oboje smo imali želju da taj film uspije.

Marić priznaje da nekim trenuci budu teški.

– Kada mi je u nekim trenucima teško ili se razočaram zbog nečega, često pomislim da bih volio da odem na pusto ostrvo i da nikog ne vidim i ne čujem. Međutim, to me brzo prođe. Nikad nisam poželio da odustanem od glume. Ovaj posao me ispunjava, osjećam se življim i sve dok tako bude, baviću se njim. Onog trenutka kad se taj rezervoar bude ispraznio, možda i pomislim da odustanem od glume, ali još sam mlad da bih tako nešto pomišljao – rekao je za Informer.