Foto: Screenshot

"The World" je ogroman brod, dugačak 196 metara, sa 165 najluksuznijih apartmana, teniskim terenom u punoj veličini, šest svetskih restorana sa vrhunskim šefovima kuhinje, pozorištem, bioskopom, bibliotekom sa hiljadama različitih naslova, bazenima, terenom za mini golf... Jedinstven je u svijetu po tome što su apartmani na brodu u privatnom vlasništvu i predstavljaju dom za milionere koji dijele zajedničku strast - ljubav prema egzotičnim putovanjima! Oni imaju privilegiju da obilaze najudaljenije i najnepristupačnije dijelove svijeta, a da jutarnju kafu, dok gledaju sve nijanse okeana, popiju na svojoj terasi, a uveče, nakon posjete malo poznatim plemenima i civilizacijama, zaspu u svom krevetu!

O životu na ovom jedinstvenom brodu, kao i o neobičnim putovanjima i situacijama kojima je prisustvovao, priča za Kurir Marko Stepanović (35), iz okoline Beograda koji na ovom glamuroznom kruzeru, na poziciji zamjenika menadžera prodaje, radi već dvije godine:

 "The World" je jedinstven projekat. Iako spolja izgleda kao svaki drugi kruzer, tu se sva sličnost završava. "The World" je u privatnom vlasništvu i time spada u jahtu, iako je veličinom daleko od toga. To je najveći rezidencijalni brod na svetu i jedini ove vrste. S obzirom da je u privatnom vlasništvu, sve odluke se donose na samom brodu od strane borda direktora koje su izabrali rezidenti. Oni su odgovorni da nadgledaju funkcionisanje broda, brinu se o ispunjavanju međunarodnih regulativa i zakona, planovima za budućnost...
 
Na brodu je, kako kaže, u svakom trenutku oko 300 članova posade, sa u prosjeku 150 putnika. Pored Marka na brodu, na poslovima održavanja i u SPA centru, rade još četiri kolege iz Srbije.

Život na brodu je, kako kaže, vrlo specifičan. S obzirom da njihovo putovanje nikada ne prestaje i da za razliku od kruzera nemaju matičnu luku, logistika i nabavka su najveći izazov.
 
- Svježe namirnice - voće, povrće, meso i ribu dobijamo svakih par dana i ovo nije lak zadatak, imajući u vidu da se često nalazimo u vrlo dalekim dijelovima sveta, gde su izvori za snabdjevanje vrlo ograničeni - priča Marko.



Apartmani su, kako kaže, različitih veličina, a rezidenti su ljudi iz cijelog svijeta - SAD, Švajcarske, Velike Britanije, Južne Afrike, Australije... Oni su biznismeni, doktori, naučnici, IT stručnjaci...

- Svako od njih se iz različitih razloga odlučio za dolazak ovdje, ali zajedničko im je mogućnost da putuju svijetom, a da njihova privatnost ne bude narušena, kao i mogućnost da posjete destinacije koje rijetko koji brod može. Sve to, znajući da se uveče mogu vratiti svom domu i spavati u svom krevetu.
 
Skoro svake godine brod obavi jednu ili dvije ekspedicije do najudaljenijih dijelova planete, pa je tako "The World" do sada posjetio Južni pol, Namibiju, Grenland, Madagaskar, Svalbard...

- Početkom 2020. smo posjetili Zapadnu Papuu u Indoneziji. Imali smo priliku da posjetimo neka od pustih ostrva na koje je od početka svijeta kročilo svega nekoliko ljudi ili čak niko nikada. Posjetili smo i arhipelag Radža Ampat, koji važi za jedan od djelova sveta sa najvećim bio i morskim diverzitetima na svetu. Na hiljade različitih vrsta riba, ptica i drugih životinja se mogu naći samo ovdje i nigde drugdje, kao i netaknute rajske plaže kakve se ne mogu vidjeti čak ni na filmovima - prisjeća se naš sagovornik.

Veliki utisak na njega su ostavili i Japan, Vijetnam i Kambodža, ali će posebno pamtiti posjetu ostrvima u Zapadnoj Papui, gde ljudi žive na tradiconalne načine, bez tekovina moderne civliziacije.

Poneko od njih, kako kaže, ima stariji model mobilnog telefona, ali, kako region nije pokriven signalom, služe im uglavnom za slikanje.

- Živi se uglavnom od ribarstva i poljoprivrede. Naselja ne broje više od 200, 300 ljudi. Iako odsječena od svijeta, posjeduju školu, koja se uglavnom sastoji od jedne ili dvije prostorije, a djeca nose školske uniforme. Sve što im je eventualno potrebno spolja - garderoba, sredstva za higijenu, školski materijal i slično, stiže jednom u 2,3 mjeseca manjim brodovima. Ovo su vrlo udaljena mjesta i do njih je jako komplikovano i skupo doći, pa samim tim nema ni turista - objašnjava Marko i dodaje da većina meštana nikada nije vidjela ljude bijele puti. On je za njih bio prava atrakcija:



- Non stop su me zaustavljali da se slikamo ili samo da me dodirnu. U jednom od sela, u okolini lučkog grada Biak, sam doživio da me čovjek zaustavi na ulici, uhvati za ruku i odvede kući, porodici koja broji desetak članova, kako bi se svi upoznali sa mnom i vidjeli me, jer pored toga što sam dosta svjetliji od njih, sa svojih 186 santimetra sam i pravi džin medu njima. Muškarci ovog regiona su u proseku visoki 163, a žene 153 cm.

Marko kaže da ga je najviše fasciniralo to što su ovi ljudi, iako žive vrlo skromne živote u vrlo ekstremnim uslovima, svi nasmijani i puni pozitivne energije koju iskazuju kroz pjesmu, muziku i folklor - kroz emociju.
 
- A to i jeste poenta života - uživanje u malim stvarima koje nam stavljaju osmjeh na lice, u krugu najbližih - zaključuje Marko koji kaže da je do sada obišao 90 zemalja svijeta i da mu je san da napravi krug oko planete, a onda bi se vratio u Srbiju i otvorio restoran u kojem bi se služili specijaliteti iz dalekih krajeva svijeta.



 
 
 
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )