Vele tako, da ne samo da je Arsen Dedić bio Srbin, već su to bili i autori najpoznatijih hrvatskih budnica: himne "Lijepa naša" (Josif Runjanin) "Ustani, bane" (Ognjeslav Utješenović Ostrožinski), "Vila Velebita" (Danilo Medić) te najpoznatije hrvatske opere "Ero s onoga svijeta" - Milan Begović.

 

Krenimo s kraja jer je oko Begovića najviše zavrzlama. Za njega se ne tvrdi decidirano da se izjašnjavao kao Srbin, već navode da je "njegova porodica pokatoličena ili unijaćena". Begović je, kao što je poznato Vrličanin, a njegova je obitelj grkokatoličke vjere. Grkokatolicima iz Vrlike, njihova braća po Kristu, nikad nisu oprostila što su iz pravoslavne prešli u grkokatoličku vjeru i tako priznali Papu za vrhovnog poglavara. Među obiteljima iz Vrlike koji su napustili pravoslavlje, bili su i preci Ivana Begovića, Milanova oca. Grkokatolička župa Svete Trojice Vrlika osnovana je 1834. godine kada je stotinjak lokalnih pravoslavaca pristupilo Katoličkoj crkvi.         

 

Ognjeslav Utješenović Ostrožinski, austrougraski časnik, rodom iz Ostrožina kod Gline, autor je najpoznatije domoljubne pjesme, zbog čijeg su pjevanja u "onom sistemu" iza rešetaka ili s kaznenim prijavama, kako je koga i u kojem kontekstu "zakačilo", ostajale stotine ljudi. Ognjeslav Utješenović ili Utješinović, ovisno o izvoru, čovjek o kojem u zadnje vrijeme rado pišu i govore srpski novinari i povjesničari, bio je hrvatski pjesnik i političar srpske narodnosti. Utješenović je 1866. godine napisao domoljubnu pjesmu "Uskrsnuće Jelačića bana" u kojoj koristi sintagmu "Ustaj, bane, ustaj naša diko!" Radi se o pjesmi koju je "isklesao" prigodom otkrivanja spomenika banu Jelačiću.

 

Za Josifa Runjanina, autora melodije himne "Lijepa naša domovino", manje-više svi znaju. Runjanin je bio po narodnosti Srbin, a neki povjesničari navode i njegovo cincarsko podrijetlo. Sljedbenik čuvenog ilirskog pokreta, a njegovi potječu iz Loznice. Obitelj se preselila u Slavoniju, pa je mali Josif školu pohađao u Vinkovcima i Srijemskim Karlovcima. Odlučio se za vojničko zvanje i služio u Glini. Tamo je 1846. godine skladao melodiju na tekst pjesme Antuna Mihanovića "Horvacka domovina", koja se jako svidjela pukovniku Josipu Jelačiću.

 

Ličanin Danilo Medić napisao je "Vilu Velebita" koja je, zanimljivo, dugo bila popularna isključivo među planinarima, da bi kasnije postala simbolom hrvatskog patriotizma pa se njeno pjevanje strogo kažnjavalo od strane jugoslavenskog režima. Za Medića, ovisno opet o izvoru, jedni tvrde da je bio Hrvat pravoslavne vjeroispovijesti, a drugi Srbin iz Like, no ni s ovu ni onu stranu Drine ne spori se da je bio - pjesnik čiji su sthovi odisali patriotizmom. Medići i danas žive u Lici i srpske su nacionalnosti.

 

Nakon izvedbe u Zagrebu 1882., pjesma "Vila Velebita" pjevala se na mnogim zabavama, a evo njenih originalnih stihova: "Velebite care naših gora, ti si Olimp, ali grčki nijesi jer u tebi ne stanuju bijesi...Ti si dika Jadranskoga mora i prastaro sjedište Hrvata, pjesma ova neka ti je plata!"