SHOWTIME
03.07.2022.
12:17
"Šta onaj Bebek kuka, pa dobio je 94 miliona!" – objavljen deo biografije pevača Bijelog dugmeta
Izvor: Večernji list
0
Foto: N1
Autobiografska knjiga čuvenog rokera Željka Bebeka "Svima u inat", u izdanju Večernjeg lista, naći će se u prodaji na kioscima od 30. juna 2022. godine, a u knjižarama od 4. jula.
Opisi Bebekovog detinjstva, sarajevske rok scene, odnos članova kultnog Bijelog dugmeta, pravni manevar kojim je Goran Bregović postao "vječiti gazda" benda, način na koji je Bebek izbačen iz grupe, počeci njegove solo karijere… Odlomak iz Bebekove autobiografije, koji prenosimo u cjelosti, objavio je Večernji.hr.
"Odjednom je to postala velika priča i svi su brujali o tome. Telefon mi se nije isključio i adrenalin u mojim venama je podivljao. Bijelo dugme se vratilo! Reklame za koncerte u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu vrištale su sa svih strana. Spolja je sve mirisalo na spektakl vijeka, tražila se karta kao da je finale Svjetskog prvenstva. A unutra? Pa, unutra se odvijala prava drama. Zapravo triler koji sam režirao – ja. U proljeće 2005. pripremio sam je jer nisam htjeo da odustanem od jedinog uslova: svojih cijena za te tri predstave. Nikada više nisam željeo da se družim kao da sam deset godina ispao budala u Bijelom dugmetu. Rekao sam svoj broj i poen. Ako uzmeš plati, ako ne, neka ti pjevaju Alen i Tifa.
Dolazili su mi brojni emisari i uvjeravali me da ću biti pošteno plaćen, ali da je cifra koju tražim previsoka. U panici su mi ponudili 40 posto manji iznos, a odjednom mi, u sopstvenom vrpoljenju, otkrili svoju najslabiju kariku. A to je bila Koka-Kola. Naime, u jednom trenutku je jedan od ovih meni nepoznatih likova nepromišljeno izjavio da moram što prije da potpišem papire jer Kola-kola, koja stoji iza projekta, sve dovodi u pitanje ako nema ugovora sa Bebekom.
'Pa reci mi to, to mi je najvažnije! Dakle, Koka-Kola neće raditi bez mene!' pomislio sam trijumfalno. Naravno, nisam luda da saznam koliko me je ta informacija obradovala. I dodatno učvrstio moj stav da ne odustajem. Zato sam im predstavio svoj novi uslov:
– Uopšte ti ne vjerujem. Niste mi prijatelji, mi samo pokušavamo da postanemo poslovni saradnici. A pošto ne vjerujem ni Koka-Koli, koja me nikada nije pozvala i rekla da želi da radi sa mnom, jedini način da pristanem na ovo oživljavanje je da mi odmah isplati sav novac. A kada mi novac dođe na račun, pozvaću banku i pitati da li postoji mogućnost da neko taj novac vrati pošiljaocu. A kada mi iz banke kažu da to ne postoji, da je novac siguran i da samo ja mogu da ga podignem i da njime raspolažem, onda sjednem u auto i dođem direktno u Beograd Goranu na probe – bio sam vrlo jasan.
Pritisnuti mojim čvrstim stavom i ultimatumom Koca-Kole, pristali su na moje finansijske uslove. Ipak, uspjeli su da me ubijede da mi plate djelimično: uplata će se slagati prije svakog koncerta, što znači, ako novac ne padne, ne moram da se pojavljujem na sceni.
I zaista, prvi dio novca otišao je pred koncert u Sarajevu, drugi pred koncert u Zagrebu, a treći pred Beograd. Poštovali su cifru koju sam postavio kao neku vrstu kompenzacije za bol i poniženje kada sam u 40. godini izbačen iz benda na ulicu. Kada je moja jedina ušteda bila 94 miliona dinara (oko 7.500 evra), što je bilo u trećini razglasa i rasvjete u koju smo uložili Goran, Zoran i ja. Pa su mi njih dvojica platili ta 94 miliona i onda su mi rekli iza leđa: „Šta to Bebek kuka, pa dobio 94 miliona!“ I to je bila takva krađa! Pošto se nije računalo da se razglas isplatio, razglas nije vrijedan koliko smo ga platili, to je bila fabrika novca. Naravno, Goran nikada više nije razgovarao sa mnom o tome, kao što ne voli da priča o svojim drugim dugovima.
U Beogradu sam dobio kuću u kojoj sam odsjeo sa Zoranom. Isti onaj Zoran koji me je prije dvadesetak godina izdao kada je glasao protiv mene u Goranovom stanu, iako je ranije obećao da će me podržati. Isti Zoran sa kojim sam uvijek spavao po hotelima na turnejama, sa kojima su me zajedno izbacili iz hotela jer smo se bjesomučno zabavljali sa devojkama. Ali sada smo se oboje pravili da smo zaboravili na taj mučni događaj u Goranovom stanu. Između nas dvoje izbio je zid neprijatne tišine.
Prvi put od 1984. godine bilo nas je četvorica iz integralne velike petorke Bijelog dugmeta, koja je 1974. krenula da osvaja Jugoslaviju: Vlado Pravdić, Zoran Redžić, Goran Bregović i ja. Peti član, Ipe Ivandić, mrtav je već jedanaest godina, nakon misterioznog pada sa šestog sprata beogradskog hotela Metropol. Četvorica članova benda, Laza Ristovski, Milić Vukašinović, Điđi Jankelić, Tifa i Alen Islamović, takođe su se pridružila nama četvorici na toj mini povratničkoj turneji.
Imali smo probe u studiju u Goranovoj vili, a u njegovoj podrumskoj vinoteci smo probali vina i zabavljali se u pauzama. Bez obzira na rane iz prošlosti, niko nikoga nije uvrijedio, svi smo se trudili da budemo opušteni i srećni. Sjetili smo se nekih davno zaboravljenih avantura, zgoda i nezgoda. Smijali su se. Bili su to dani koji su toliko emotivno podsjećali na vrijeme koje smo proveli od 1974. godine. Tada sam shvatio da su moje emocije prema Bijelom dugmetu žive i da su vječne. I video sam da to osjeća i Zoran, ali i Vlado, koji je poslije mene izbačen iz benda. I ko je bio pozvan na događaj kao i ja, jer je Koca-Kola rekla – u igru ulazi samo originalna postava. Šalili smo se, slikali, pijuckali.
Goran i ja smo se jednog jutra dogovorili da sami popijemo kafu. Na kome se možda otvori nekoliko starih rana, ali nije mi bio cilj da podstičem takve teme. Samo sam želio da vidim da li se nešto promijenilo u čovjeku kome sam bio okosnica Batona. I koji mi je u proljeće 1984. na vratima svog stana, nakon pokretanja glasanja o mom iseljenju, zaprijetio prstom i rekao: "Nikad više!"
Napravio je kafu, poslužio je, ali pre nego što je bilo ko od nas stigao da je otpije, zazvonio mu je telefon. Prešao je do svog stola, zavalio se u stolicu, stavio noge na sto i pričao. A ja sam sjedeo i čekao da se razgovor završi. I na kraju odustao. Nisam ni okusio kafu, izašao sam tiho napolje pokazujući da nije pristojan. Nije bio nimalo pristojan.
U danima koji su uslijedili, međutim, otvoreno me je štitio pokazujući mi šta je pokazivao u vrijeme kada sam bio nedodirljiv u Bijelom dugmetu. Uoči zagrebačkog koncerta Alen i Tifa su protestovali zbog čega je jedan od njih morao da otvori koncert. Nisu mogli da se pomire sa činjenicom da je Bebek pjevao na sva tri koncerta u finalu. I došli su da se žale Bregoviću, bio sam u blizini pa sam sve čuo i video. Tifa je vrlo oštro reagovao: – Neću to više!
Alen ga je podržao: – A neću ni ja!
– Dogovorite se ko prvi pjeva, Bebek poslednji. Zbogom! – ljutito je odgovorio Goran i pokazao prstom na vrata. Istjerao ih je kao male kučiće. I tamo kao da je htio da mi kaže "Evo, nismo pili tu kafu, zajebao sam tada, a sad sam ti pokazao da se držim za tebe". (…)
Koševski koncert bio je pun, maksimirski koncert je bio rasprodat tokom noći i jutra, Bon Džovi ga nije toliko natovario, a beogradski hipodrom je na jednom mestu okupio svijet kakav je Beograd vidjeo. Procenjuje se da je na koncertu bilo između 200.000 i 250.000 ljudi. I te procjene su vjerovatno u skladu sa onim što se može finansijski opravdati. Po mojoj procjeni, tamo je bilo 400.000 ljudi, čemu su se neki smijali. A zašto se ne smijati – 150 hiljada je razlika koja je završila u nečijim džepovima. Pa, dio je vjerovatno završio i u mom džepu. Očekivao bih da Flojds, Stounsi imaju takvu turneju, ali ne i bend koji ne postoji već šesnaest godina. Iza nas je zavladala neviđena pomama, nismo bili lijenji rokeri, već zvjezde neugasivog sjaja.
Sa zadovoljstvom sam otpjevao sva tri koncerta. To je bio prvi put da sam pošteno plaćen za moju vrijednost i učešće u nečemu što se zove projekat. Nisam ga prigrlio onako kako su ga predstavili na RTL-u i kako ga je predstavila Koka-Kola. Volio sam ga na drugačiji, rokerski način, onako kako sam proveo život u bendu. A oni su imali drugačiju viziju, sama ikonografija je pokazala pravu nameru. Po celom stadionu su bile jugoslovenske zastave, na klaviru Titove slike, petokrake. Taj deo priče nije imao nikakve veze sa mnom i jasno sam rekao. Mislim da je iza te priče stajao neko moćan i tako se snašao sa Bregovićem…"