Foto: DRUŠTVENE MREŽE

U Višem sudu u Zaječaru počeo je glavni pretres u postupku protiv Dejana Dragijevića i Srđana Jankovića, optuženih za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, koja je nestala 26. marta 2024. godine u Banjskom Polju kod Bora.

Obojica su negirala krivicu, dok je tužilaštvo iznijelo detalje optužnice i dokaze na kojima zasniva tvrdnje da su odgovorni za smrt djevojčice.

Na početku suđenja sudsko vijeće odbilo je prijedlog da javnost bude isključena iz postupka. Optuženi i punomoćnik oštećenih podržali su taj prijedlog, dok su tužilaštvo i odbrana odluku prepustili sudu.

Vijeće je jednoglasno odlučilo da suđenje bude javno, uz obrazloženje da javnost ima pravo da prati rad pravosuđa, ali i da će se voditi računa o privatnosti učesnika. Sudija je upozorila novinare da snimanje nije dozvoljeno, kao i da tokom pretresa ne smije biti upadica i komentara.

Negirali krivicu

Kada ih je sudija pitala da li razumiju optužbu i kako se izjašnjavaju, Dejan Dragijević je rekao:

–Razumijem. Ne priznajem jer nisam ga ni napravio. –

Srđan Janković takođe je negirao krivicu:

–Razumijem. Ne priznajem jer nisam uopšte ni vidio dijete. –

Sudija ih je upoznala sa pravima tokom postupka, uključujući pravo na branioca, ćutanje i uvid u spise predmeta. Dragijević je ostao pri istom braniocu po službenoj dužnosti.

Šta se navodi u optužnici?
Prema navodima Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru, Dragijević i Janković su 26. marta 2024. godine, vraćajući se sa radnog zadatka službenim vozilom „fijat panda“, udarili Danku Ilić u Ulici Vojvode Radomira Putnika u Banjskom Polju. Janković je upravljao vozilom, dok se Dragijević nalazio na mjestu suvozača.

Tužilaštvo tvrdi da je Dragijević nakon kontakta sa vozilom uočio djevojčicu i obavijestio Jankovića, nakon čega su se dogovorili da je liše života ukoliko je živa.

Prema optužnici, Dragijević je podigao Danku, stavio je na zadnje sjedište i ugušio rukama, dok je Janković pratio šta radi i osmatrao okolinu, upozoravajući ga na moguće prisustvo drugih osoba.

Nakon toga su se, kako se navodi, dogovorili da tijelo ostave na deponiji. Tužilaštvo tvrdi da je Janković izbacio tijelo djevojčice na divljoj deponiji, nakon čega su se odvezli prema JKP „Vodovod“.

Tužilac je naveo da su obojica prvobitno priznala djelo u Policijskoj upravi Bor i pred Višim javnim tužilaštvom u Zaječaru. Dragijević je, prema njegovim riječima, detaljno opisao događaj, ali su obojica kasnije povukla priznanja – Janković 4. juna, a Dragijević 11. jula 2024. godine.

Kao dokaze tužilaštvo je navelo video-snimke, GPS podatke, vještačenje Saobraćajnog fakulteta u Novom Sadu, kretanje i zaustavljanje službenog vozila, rekonstrukciju na deponiji, iskaze pet svjedoka koji su vidjeli Danku, kao i fotografije koje je majka djevojčice Ivana Ilić napravila mobilnim telefonom.

Tužilac je istakao da se kretanje vozila i moguće putanje djevojčice prostorno i vremenski poklapaju. Naveo je i da je Dragijević pokazivao lokacije na kojima je navodno ostavljeno tijelo i o tome obavijestio članove porodice.

Tužilaštvo tvrdi i da je Janković mimo uobičajenog redoslijeda oprao spoljašnjost vozila, kao i da su optuženi narednih dana koristili vodenu pumpu i alat koji se nalazio u automobilu, čime su, prema stavu tužilaštva, mogli biti uništeni biološki tragovi.

Tužilac je naveo i da je Janković učestvovao u potrazi za Dankom, ali da nije rekao da se kritičnog dana nalazio u Banjskom Polju.

Odbrana: Nema DNK tragova Danke
Braniteljka Dragijevića osporila je optužnicu, tvrdeći da ne postoje materijalni ni neposredni dokazi koji njenog klijenta povezuju sa ubistvom.

– Nema bioloških tragova ili DNK tragova djeteta Danke Ilić ni u vozilu u kojem su se nalazili optuženi, ni na bilo kojem predmetu koji se dovodi u vezu sa njima. Nije dokazana ni posljedica ovog krivičnog djela, odnosno smrt djeteta, niti mehanizam nanošenja povreda – navela je advokatica.

Ona je tvrdila da su priznanja iznuđena torturom i zatražila da se zapisnici o saslušanju Dragijevića u policiji i tužilaštvu 5. aprila 2024. godine izdvoje kao nezakoniti dokazi.

Ukazala je i na postupak koji se pred Višim javnim tužilaštvom u Nišu vodi protiv policijskih službenika zbog sumnje na iznuđivanje iskaza.

Branilac Jankovića izjavio je da njegov klijent nije izvršio djelo i da, osim priznanja koja su kasnije povučena, nema materijalnih dokaza koji ga povezuju sa ubistvom.

Tvrdio je da je istraga bila pod političkim uticajem i podsjetio da je ministar policije 4. aprila javno iznio detalje događaja, oko 20 časova prije priznanja optuženih u policiji.

Odbrana je navela da Janković nije priznao djelo tokom ranijih saslušanja u Policijskoj upravi Bor, kao i da je tvrdio da je bio izložen torturi, prebijanju, davljenju u kofi vode i prijetnjama.

Branilac je ukazao i na telefonski poziv koji je Janković uputio svjedoku A. u 13.53, u vrijeme za koje optužnica tvrdi da je došlo do udara vozilom i dogovora optuženih.

Odbrana je osporila i tvrdnje o pranju vozila, navodeći da je Janković četiri dana nakon događaja oprao samo spoljašnjost automobila, vodom i bez hemijskih sredstava.

Dragijević: Nismo udarili Danku
Dejan Dragijević je u svojoj odbrani potvrdio da su se on i Janković službenim vozilom kretali kroz Banjsko Polje i zaustavljali na lokacijama navedenim u optužnici, ali je negirao da su udarili ili vidjeli Danku.

Prvo smo bili u Ozrenskoj ulici, na službenom zadatku. Mi nismo kolima udarili nijedno dijete, kao ni Danku Ilić. Nismo je vidjeli. Ne sporim da smo se kretali službenim vozilom i zaustavljali upravo na način koji se opisuje u optužnici – rekao je Dragijević.

Naveo je da ih je otac djevojčice pitao da li su je vidjeli, a da su odgovorili da nisu.

Za zaustavljanje kod kućnih brojeva 1 i 3 u Ulici Vojvode Radomira Putnika rekao je da je uslijedilo zbog telefonskog poziva Jankoviću. Kod divlje deponije na Starobanjskom putu, prema njegovim riječima, Janković je pozivao čovjeka od kojeg je trebalo da uzme crijep.

– Srđan je samo kod deponije nekih 60, 70 sekundi zvao tog čovjeka za crijep. Ja sam sve vrijeme bio u autu. Ja nemam nikakve veze sa Dankom Ilić – izjavio je Dragijević.

„Priznao sam jer više nisam mogao da izdržim batine“
Kada su mu predočeni raniji zapisnici, Dragijević je rekao da ne ostaje pri priznanju koje je dao u policiji.

– Ne ostajem pri tim priznanjima. Priznao sam pred policijom jer više nisam mogao da izdržim batine. Kesa na glavu, štapom su me tukli. Nisu me tukli u Višem javnom tužilaštvu u Zaječaru, ali sam bio uplašen da će da me biju i u pritvoru. Ostajem pri iskazu koji sam dao pred Višim javnim tužilaštvom u Zaječaru, kada sam negirao krivicu – rekao je.

Dragijević je potom detaljno opisivao navodnu torturu, tvrdeći da su ga policajci od 3. aprila tukli pesnicama i prutom, stavljali mu kesu na glavu, polivali ga vodom i davili.

Naveo je da su ga odvodili na više lokacija u okolini Bora, gdje su ga, kako tvrdi, vezivali, skidali golog i tukli tražeći da kaže gdje je sakrio djevojčicu.

– Tražili su od mene da priznam da smo je mi ubili. Ja sam rekao da neću da priznam, ali su oni počeli da me biju. Udarali su mi šamare, pesnicom u potiljak, pa mi je išla krv iz nosa. Udarali su me po tabanima prutom – tvrdio je Dragijević.

Dodao je da su mu policajci sugerisali šta treba da kaže, uključujući navode o udaru vozilom, gušenju djevojčice i odlaganju tijela. Prema njegovim riječima, govorili su mu i da u događaj uključi oca i brata.

– Oni su mi rekli da mi ne treba advokat i da ne može advokat. Nisu mi rekli ni da nisam dužan ništa da priznam, već su zapravo tražili od mene da priznam – rekao je Dragijević.

Tvrdio je da nije pročitao izjavu koju je potpisao, da je advokat stigao tek nakon što su policajci sastavili iskaz i da se plašio da mu kaže šta se dogodilo kako ne bi ponovo bio pretučen.

– Mi nismo stavljali djevojčicu u kola, niti smo prali kola iznutra. Toliko sam osjećao bol da, kada me udare, više nisam ni osjećao. Sve je utrnulo, noge su mi otekle, jedva su mi stajale u patikama. Bio sam uplašen da će da me ubiju – izjavio je.

Dragijević je na kraju tvrdio da su mu policajci govorili da iskaz uskladi sa GPS podacima o kretanju vozila, kao i da su mu rekli da je Janković izjavio da je on ubio djevojčicu, a da ju je Janković udario automobilom.

Janković: Dijete nisam ni vidio
Srđan Janković rekao je da ostaje pri iskazu koji je dao pred tužilaštvom 4. juna 2024. godine.

– Ne znam šta se desilo sa djetetom. Dijete nisam ni vidio. Vidio sam ženu sa djetetom, kao što sam i opisao, ali to dijete niko nije dozivao – rekao je Janković.

Naveo je da ne osporava kretanje službenog vozila, ali je objasnio da se ispred kućnih brojeva 1 i 3 u Ulici Vojvode Radomira Putnika zaustavio jer je pokušavao da veže sigurnosni pojas, a da je u tom trenutku pozvao Anđanovića.

Janković je ponovio da je iskaz koji je dao u policiji u Boru bio posljedica, kako tvrdi, torture i mučenja, prenosi Blic.

– Stavili su mi kapuljaču. Nisam mogao da vidim ko me udara. Osjetio sam pendreke ili nešto slično da me udaraju sa svih strana. Leđa su mi bila crna kao zemlja. Imao sam povredu rebara, prelom. Davili su me u kofi, gubio sam dah, mislio sam da ću da se udavim. Vezali su mi ruke i noge. Dvojica su me vukla jer nisam mogao da hodam – rekao je Janković.

Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža Facebook, Twitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )