Ovaj razvoj događaja dolazi uprkos signalima da novi iranski predsjednik aktivno traži pregovore s administracijom Donalda Trumpa.

Prema riječima zvaničnika koji su govorili za New York Times, a koji su insistirali na anonimnosti zbog osjetljive prirode informacija, podaci su prikupljeni u posljednjim mjesecima Bidenove administracije, a zatim su proslijeđeni timu za nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa tokom tranzicije vlasti.

Obavještajna procjena upozorila je da iranski vojni inženjeri i naučnici u suštini traže prečicu koja bi im omogućila da brzo pretvore svoj rastući nuklearni materijal u funkcionalno oružje – u roku od nekoliko mjeseci umjesto više od godinu dana – ali samo ako Teheran donese odluku da promijeni svoj trenutni pristup.

Američki zvaničnici su u razgovorima proteklog mjeseca ponovili da i dalje vjeruju kako Iran i njegov vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, nisu donijeli odluku o izradi nuklearnog oružja. Međutim, nova obavještajna saznanja sugeriraju da, s obzirom na to da su iranske proxy snage desetkovane, a njegovi projektili nisu uspjeli probiti američku i izraelsku odbranu, iranska vojska ozbiljno razmatra nove opcije odvraćanja eventualnog napada SAD-a ili Izraela.

Prema riječima zvaničnika, Iran se i dalje nalazi na nuklearnom pragu. Otkako se Trump 2018. godine povukao iz nuklearnog sporazuma iz 2015., Iran je obnovio proizvodnju obogaćenog uranija i sada posjeduje dovoljno materijala za proizvodnju četiri ili više bombi. No, to nije dovoljno za stvarnu izradu oružja, a novi dokazi fokusiraju se na završne korake koje bi Iran morao poduzeti da bi nuklearno gorivo pretvorio u oružje.

Tema razgovora za Trumpa

Ovi dokazi će gotovo sigurno biti tema razgovora u utorak između predsjednika Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. Netanyahu je prvi svjetski lider koji će posjetiti Bijelu kuću nakon Trumpove inauguracije prije dvije sedmice. Godinama je izraelski premijer bio na ivici naređenja o vojnom napadu na iranska nuklearna postrojenja, ali se u više navrata povukao, često pod pritiskom vlastitih vojnih i obavještajnih službi, kao i SAD-a.

No, dinamika se sada promijenila, a moguće je da će i Netanyahuove kalkulacije biti drugačije.

Prema mišljenju američkih i izraelskih zvaničnika, Iran nikada nije bio slabiji nego danas. Hamas i Hezbollah, koje Iran finansira i naoružava, izgubili su svoje vođe i sposobnost da napadnu Izrael. Sirijski predsjednik Bašar al-Asad pobjegao je u Moskvu, a njegova zemlja više ne predstavlja lako dostupnu rutu za iransko oružje.

U oktobru je izraelski kontraudar na Iran uništio raketnu odbranu oko Teherana i oštetio neka nuklearna postrojenja. Također su pogođeni ogromni mikseri koji proizvode gorivo za nove rakete, čime je iranska proizvodnja ozbiljno oslabljena.

Trump je signalizirao da nije zainteresiran za direktan sukob s Iranom i da je otvoren za pregovore. Kada su ga neposredno nakon inauguracije pitali da li bi podržao izraelski napad na iranska postrojenja, odgovorio je: "Nadam se da se to može riješiti bez potrebe da se o tome brinemo. Zaista bi bilo lijepo da se to može riješiti bez daljih koraka." Dodao je da se nada da će Iran "pristati na dogovor".

Faktor odvraćanja

Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian, koji je stupio na dužnost u julu nakon što je njegov prethodnik poginuo u padu helikoptera, više je puta izjavio da bi i on želio pregovarati o novom dogovoru. No, bivši američki zvaničnici i stručnjaci za Iran upozoravaju da on možda nije svjestan onoga na čemu Islamska revolucionarna garda radi dok se priprema za nuklearnu opciju.

Američki zvaničnici već dugo tvrde da je Iran napustio svoj program nuklearnog naoružanja 2003. godine, nakon američke invazije na Irak. Iranski zvaničnici su također insistirali da je njihov nuklearni program isključivo u civilne svrhe.

Ipak, malo ko sumnja da Iran već godinama planira proizvodnju oružja. Dokumenti koje je Izrael ukrao iz skladišta u Teheranu 2018. detaljno su opisali tehničke napore u tom pravcu.

Ako se Teheran odluči promijeniti svoju politiku i krenuti ka izradi nuklearnog oružja, zapadni zvaničnici već dugo procjenjuju da bi mu bilo potrebno samo nekoliko dana da obogati uranij do 90% čistoće, što je nivo potreban za bombu. Već je proizveo dovoljno goriva, obogaćenog na 60%, za četiri do pet nuklearnih bojevih glava.

Međutim, obogaćivanje uranija na nivo potreban za bombu nije dovoljno da Iran proizvede nuklearno oružje. Godinama su američki zvaničnici procjenjivali da bi bilo potrebno od jedne do 18 mjeseci da Iran pretvori visoko obogaćeni uranij u sofisticiranu bojevu glavu sposobnu da se postavi na balističku raketu. Neke izraelske procjene bile su još duže, do dvije godine.

Iranci su godinama znali da je ovo dugo vrijeme razvoja velika ranjivost. Ako bi Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), koja i dalje vrši ograničene inspekcije nuklearne proizvodnje, objavila da Iran proizvodi gorivo obogaćeno na 90%, SAD i Izrael su ranije upozoravali da bi vjerovatno bili primorani na vojnu akciju.

Stoga bi najbolji iranski odvraćajući faktor bio da to gorivo brzo pretvori u funkcionalno oružje. Ali ne bi imao mnogo vremena.

Američki zvaničnici vjeruju da Iran ima znanje za izradu starijeg tipa nuklearnog oružja, koje bi se moglo sastaviti znatno brže od sofisticiranijih dizajna koje je Teheran ranije razmatrao. Takvo oružje ne bi moglo biti postavljeno na balističku raketu i vjerovatno bi bilo manje pouzdano.

Ipak, čak i primitivno nuklearno oružje moglo bi djelovati kao odvraćajući faktor, tjerajući potencijalne napadače da dvaput razmisle prije nego što krenu na Iran.