„Prije nešto više od pet godina, početkom avgusta 2017. godine, moj sin sa dijelom porodice je putovao u Crnu Goru na ljetovanje. To je najkraći let koji vozi Air Srbija, do Tivta. On je u to vreijme imao 10 punih godina i ušao je u 11-tu. Ima autizam i sto posto je invalid“, počinje svoju priču Antić, podsjećajući da je njihov sin sa njim i majkom prije toga putovao u Tunis, Grčku i Egipat i nikada nije bilo nikakvih problema, piše Nova.rs.

 

Kada su došli na aerodrom, tamo bio neki kolaps i redovi što je njegovog sina uznemirilo i on se rasplakao.

 

„Učinili smo sve po savjetu ljekara, pedijatara i neurologa da ga ne ‘kljukamo’ sedativima jer je on bio dijete u razvoju. Autistična djeca nisu agresivna i taj plač i vika su njegov način izražavanja“, objasnio je Antić, dodajući da su sa tim suočili kada su došli na aerodrom.

 

Onda se, nastavlja on, pojavila jedna mlada gospođa u uniformi Air Srbije i počela sa njim da razgovara, postavljajući mu neumjesna pitanja, govoreći besmislene stvari.

 

„Kada smo joj objasnili da on ima autizam, da zna da govori ali ne zna da razgovara (on može da kaže šta je njegova potreba i to je veliki uspjeh terapije i rada jer velika većina njegovih drugova u školi ne govori) ta gospođa se uz vrlo neumjesan način ophođenja prema nama, naljutila što smo ga uopšte doveli i rekla nam da će ga skinuti sa leta“, naveo je Antić koji je zatim, kako kaže, zatražio da postupe po proceduri, ali te procedure očigledno nije bilo.

 

„Odveli su nas kod ljekara za koga se ispostavilo da je ljekar medicine rada. Jedan vrlo neuredan čovjek, neprimjerenog ponašanja za nekoga ko je položio Hipokratovu zakletvu, koji je rekao da o autizmu ništa ne zna, nije čak ni pogledao dijete, napisavši na nekakvom papiriću da ne dozvoljava da letimo, kao i da smo trebali da mu damo sedative i tako ga pripremimo za put“, objašnjava otac, prisjećajući se situacije sa kojom se susreo na aerodromu.

 

Zatim je, nastavlja Antić, kontaktirao advokata koji mu je rekao da traži sastanak ili sa dežurnim direktorom ili sa pilotom koji ima diskreciono pravo da primi koga želi u avion.

 

„Nisu mi dozvolili, nisu mi odgovorili uopšte i manje-više su izbacili sa aerodroma mene i mog sina koji ugrožavamo projekat režima SNS“, rekao je on, dodajući da su zatim otišli sa aerodroma.

 

Nakon toga riješio je da podigne privatnu tužbu protiv Air Srbije tražeći da presudu objave u novinama i da se obavežu da više neće da vrše segregaciju ljudi koji su bolesni, odnosno da krše ljudska prava.

 

„Poslije tih godinu dana uz tužbu i naredne četiri godine koliko je trajao sudski postupak, a iz Air Srbije su bili bez ikakvih argumenata, osim poigravanja da li je u pitanju bio aerodrom ili Air Srbija, na kraju je Viši sud donio odluku da su prekršena ljudska prava. Zahtijevano je da se ta prava više ne krše, da objave presudu i prihvaćeno je da plate odštetu koja je prilično simbolična jer nisam želio da neko pomisli da hoću na nesreći da se obogatim, ali maksimum koji smo postavili je ispunjen“, ističe Antić, dodajući da njegov sin sada ima skoro 17 godina, kada se sudski proces nakon žalbe završi imaće 22, 23 godine, a ako idu u Strazbur možda se desi i da sa 30 godina dobije pravdu.

 

Presudu Višeg suda smatra jednom pobjedom za ljudska prava jer je sam, bez ičije pomoći i pritiska na sud, kao običan građanin izvojevao pobjedu, ali napominje da je ovo samo prvo poluvreme jer očekuje da se Air Srbija žali na presudu što su i najavili.

 

„Žaliće se sigurno, ali ćemo ići dalje, uvjeren sam da će Vrhovni sud donijeti odluku u našu korist, a ako ne idemo dalje – do Strazbura“, poručuje Antić.