Stručnjaci s kojima smo razgovarali ističu da je jedini način borbe protiv nesavjesnih vozača, jeste pooštrovanje kazni i oduzimanje vozila.

Prema podacima iz IDDEEA, vozači u Federaciji BiH su dužni 46.752.593 marke za saobraćajne prekršaje, a vozači u Srpskoj 23.622.595 maraka, dok oni iz Brčko distrikta duguju više od 3,3 miliona maraka.

Nestvarno zvuči da postoje bahati vozači koji za prekršaje duguju i po 200.000 maraka.

– Neslavni rekorder u BiH je vozač iz Sarajeva, koji duguje čak 207.553 marke. Iza njega su dva vozača iz Brčkog, sa po 83.970 i 80.228 maraka. Kada je u pitanju Republika Srpska, najviše duguje vozač iz Modriče, koji je do sada skupio 74.944 marke kazni – potvrdili su iz IDDEEA.

Najčešći prekršaji su prekoračenje brzine, nekorišćenje bezbjednosnog pojasa i vožnja neispravnog vozila, a vozači često “zaboravljaju” da upale svjetla, te nepropisno parkiraju vozila.

Prema tvrdnjama stručnjaka, bahati vozači su našli načine kako da zaobiđu institucije i zakone, te da ne plaćaju kazne.

– Vozači koji duguju po desetine hiljada maraka za kazne obično nemaju ništa od imovine na svoje ime. Oni uglavnom voze automobile koji su registrovani na članove njihovih porodica, te tako postaje skoro nemoguće naplatiti potraživanja – pojašnjava naš sagovornik.

Dodaje da bi zbog toga trebalo uvesti i oštrije kazne za one koji tim vozačima daju vozila.

Inženjer za bezbjednost saobraćaja i član koordinacione grupe za bezbjednost saobraćaja Nikola Ćopić ističe da rješenje problema bahatih vozača možemo posmatrati kroz nekoliko mjera.

– Prvenstveno, smatram da oduzimanje vozila kao sredstva izvršenja prekršaja treba da postane pravilo, a ne izuzetak, i da nadležni organ, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova kod takvih prekršaja ne bi trebalo da odstupa od takvog ustaljenog postupanja. Rješenje se može tražiti i u prinudnom izvršenju izrečenih novčanih kazni od strane Poreske uprave, a u tom slučaju izvršenje se može sprovoditi na novčanim primanjima dužnika, pokretnim stvarima, novčanim sredstvima sa računa kod banaka i slično – pojašnjava Ćopić.

Navodi da bi apostrofirao i zakonsku mogućnost koju trenutno pruža važeći Zakon o prekršajima Republike Srpske.

– Tu mislim na zamjenu novčane kazne kaznom zatvora, i to nakon što istekne rok od tri godine od dana pravosnažnosti prekršajnog naloga ili rješenja o prekršaju. U ovom slučaju treba napomenuti da se zamjena vrši na način da se za svakih započetih 50 maraka odredjuje kazna u trajanju od jednog dana zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti kraća od jednog dana, niti duža od 60 dana – ističe Ćopić.

Gore navedene mjere, kaže, mahom su kratkoročne i srednjoročne, a kada bi se one adekvatno provodile njihov efekat bi se veoma brzo osjetio. 

– Korijen problema se krije isključivo u nedostatku pravovremene edukacije iz oblasti bezbjednosti saobraćaja i siguran sam da bi pravovremena edukacija, a pri tome mislim na edukaciju već od predškolskog uzrasta i njen nastavak kroz osnovno i srednje obrazovanje, dalo možda najsporije, ali ubjedljivo najefikasnije rješenje ovog i drugih problema u oblasti saobraćaja. Jer, bez promjene svjesti nema ni trajnog rješenja problema – zaključio je Ćopić.

Naši sagovornici ističu da je dobar dio odgovornosti i na pravosuđu.

U Republici Srpskoj samo Osnovni sud u Prnjavoru je do sada pravosnažno oduzimao vozila od nesavjesnih vozača, dok nijedan drugi sud do sada nije donio sličnu presudu.