Istovreme, odbrana je zatražila da se optuženi puste na slobodu, jer je već utvrđeno kako su naveli, da su dokazi na osnovu kojih su osuđeni, proglašeni nezakonitim.

Ni Radulović, ni Stijak danas se nisu pojavili u sudnici vrhovnog suda, a njihovi branioci su to pravdali novonastalom situacijom vezanom za virus korona.

Advokati su tako precizirali da Radulović radi kao vozač i trenutno je u karantinu u Engleskoj, a Stijak je u Njemačkoj.

Živana Bajić, republički javni tužilac, izjavila je da ostaje kod svih navoda žalbe vezane za visinu izrečenih kazni optuženima, dodavši kako tužilaštvo traži strožije kazne, dok je žalbu odbrane ocijenila neosnovanom.

Milan Romanić, advokat Radulovića naveo je da greške u ponovljenom postupku nisu ispravljene. –Ustavni sud BiH, a zatim I Vrhovni sud RS ukinuli su ranije presude, jer je iskaz svjedoka Gorana Bošnjaka bio nezakonit. Međutim, u ponovljenom postupku ništa nije izmjenjeno, a okružni sud je samo saslušao tužioca i istražioce koji su izjavili da nisu vršili nikakav pritisak tokom ispitivanja Bošnjaka- izjavio je Romanić.

Podsjetio je da odbrana nije imala prilike ispitati pomenutog svjedoka, te da sudski postupak nije bio pravičan.

-Tražimo da se optuženi oslobodi krivične odgovornosti- zaključio je Radulović.

Marinko Brkić, advokat Stijaka izjavio je “cijeli proces koji traje od oktobra 2013. godine bio nezakonit”.

-Ovdje je istraga trajala samo jedan dan, a iskaz svjedoka Slavka Đurića šest mjeseci je bio kovertiran, dok su za to vrijeme naši branjenici bili u pritvoru- naveo je Brkić. Žalbu Vrhovnom sudu RS podnijela je i majka optuženog Stijaka.

Prvostepena presuda

Srđan Radulović i Ognjen Stijak osuđeni su u septembru prošle godine u Okružnom sudu u Banjaluci na ukupno 14 godina i 3 mjeseca robije zbog organizovanog kriminala i dilovanja droge.

Radulović je osuđen na 9 godina, a Stijak na 5 godina i 3 mjeseca. Raduloviću je nakon ponovljenog postupka “skinuto” godinu dana u odnosu na raniju presudu, a Stijaku dva mjeseca.

U ponovljenom postupku Radulović je označen kao organizator zločinačke grupe, koja se od  2011. do oktobra 2013. na području Banjaluke bavila prodajom droga. Stijak je bio član ove zločinačke organizacije.

– Nakon detaljne analize svih izvedenih dokaza utvrđene su kazne optuženima. Ovim kaznama koje su ublažene zbog novonastalih izmjena u Krivičnom zakonu RS postiže se svrha kažnjavanja, kao i prevencija da drugi policijski službenici ne čine krivična djela – navodilo se u obrazloženju presude.

Prema presudi, Radulović i Stijak su koristili infrastrukturu MUP Republike Srpske za prodaju droge, što je uzeto kao posebno otežavajuća okolnost.

Nakon što je Ustavni sud BiH u martu 2018. godine prihvatio apelaciju optuženih, Vrhovni sud RS je ukinuo pravosnažnu presudu bivšim inspektorima za narkotike tadašnjeg CJB Banjaluka osuđenim na ukupno 15 godina i 5 mjeseci zatvora zbog organizovanog kriminala, jer suđenje nije bilo pošteno, a presuda je, kako je ocijenjeno, bila zasnovana na nezakonitim dokazima.

Radulović i Stijak pušteni su na slobodu u aprilu 2018. godine. Prema posljednjoj presudi, ukoliko je potvrdi Vrhovni sud Republike Srpske Radulović bi se trebao vratiti na izdržavanje zatvorske kazne.

“Nezakoniti dokazi”

U odluci Ustavnog suda BiH navodilo se da je presuda Vrhovnog suda RS bila zasnovana na nezakonitim dokazima, odnosno saslušanjima svjedoka pokajnika Slavka Đurića, bivšeg službenika MUP RS, i Gorana Bošnjaka, osuđivanog narkodilera.

Za Đurića je, između ostalog, navedeno da ga je prije svjedočenja MUP RS trebao osloboditi čuvanja službene tajne, pa da tek nakon toga on svjedoči u sudu. Ostalo je nejasno kako je uopšte moglo doći do ovakvog propusta, te da li je neko sankcionisan u međuvremenu zbog toga.

Za svjedoka Bošnjaka Ustavni sud je obrazložio kako ni banjalučki Okružni sud, a kasnije ni Vrhovni sud RS, nisu previše obraćali pažnju na njegova upozorenja da je iskaz, na osnovu kojeg je kasnije zasnovana kompletna presuda, dao u strahu za vlastiti život.

Ustavni sud BiH je u odluci istakao da je Okružni sud Banjaluka, ako već tako nije postupilo tužilaštvo, sam trebao izvesti dokaz koji bi potvrdio ili demantovao navode Bošnjaka da mu je iskaz u istrazi uzet pod pritiskom.

– Odgovor na pitanje da li bi drugi provedeni dokazi bili dovoljni za osudu apelanta zadatak je redovnog suda. Na Ustavnom sudu nije ni da nagađa kakav bi bio ishod suđenja da ti dokazi nisu upotrijebljeni, niti koji su dokazi bili ili nisu bili nužni redovnim sudovima za odluku o postojanju krivične odgovornosti. Zadatak Ustavnog suda je i u ovoj odluci da odgovori na pitanje da li je ili nije došlo do povrede Ustavom garantovanih prava apelanata u krivičnom postupku – zaključeno je u odluci Ustavnog suda ispisanoj na 48 stranica.