Predloženo rješenje Vijeća ministara BiH da se dug isplati iz dobiti Centralne banke BiH naišao je na negodovanja, jer bi u tom slučaju država bila oštećena.

U međuvremenu, uposlenici BHANSA-e strahuju od mogućih otkaza, a o svemu se oglasila kontrolorka leta Sanja Domuz Sadiković, koja je uputila poruku ministrima koji su dopustili da radnici BHANSA-e žive u agoniji.

Domuz Sadiković je pitala da li ministri znaju da u prosjeku oblasni kontrolor letenja donese i do 40 odluka u jednom radnom satu.

"Kontrolori letenja u BiH imaju oko 15 minuta da donesu odluku za svaki avion koji ulazi u naš vazdušni prostor. Nekada je neophodno da za samo 15 minuta donesemo odluke za 10 ili više aviona u isto vrijeme, što znači da imamo 1,5 minutu za svaki pojedinačni avion, da obezbijedimo da svaki dobije najoptimalniju i najsigurniju rutu kojom će preletjeti preko našeg vazdušnog prostora. 1,5 minutu da odlučimo i izvršimo odluku da spriječimo sudar između dva ili više aviona... 1,5 minutu da spriječimo stradanje više stotina ljudi... 1,5 minutu da obezbijedimo sigurno slijetanje i polijetanje ne samo sa i prema našim aerodromima, nego i aerodromima u rasponu od Beča do Sofije. Avionima koji lete od New Yorka do Singapura", navela je Domuz Sadiković.

S druge strane, dodaje, u našoj zemlji je sasvim normalna stvar da neki ministar i cijelo ministarstvo ne donesu odluku ni za 15 dana.

"I nikom' ništa. Jednostavno ne urade svoj posao i za svoj (ne)rad ne snose apsolutno nikakve posljedice. Nikakve. Ovih dana zamišljam kako je divno biti ministar, a tek zamjenik ili savjetnik. Radiš šta hoćeš, kad hoćeš, kako hoćeš. I ništa. Ne zanima te odgovornost prema životima i imovini ljudi koji te plaćaju da im pružaš usluge. Ne zanima te ni zakon, ni pravilnici, ni procedure, ni dokumenti, ni obaveze. Ništa te ne zanima", ističe razočarano Domuz Sadiković.

Kaže da je u BiH rijetka situacija da ministri ispune obećanja i rade svoj posao pa je postalo čudno i uopšte ne znamo kako da se ponašamo kada se takva stvar desi.

"Pozivam ministre i njihove pomoćnike i zamjenike i savjetnike, da sljedeći put kada sa svojom djecom sjednu u avion da putuju na egzotična putovanja, koja sebi mogu priuštiti od svog (ne)rada, samo da pomisle kako bi bilo da tamo negdje u nekoj kontroli letenja sjedi neko baš poput njih. Neko koga nije briga. Kome je svejedno hoće li uraditi svoj posao ili neće. Koga nije briga za njegov život i živote njegove djece. Kakav je osjećaj? Je li ugodno? Je li prijatno? Ne brinite, pitanje je hipotetičko. Nismo mi kao vi. Ne samo zato što krivično odgovaramo za svaku svoju odluku, a ima ih na stotine dnevno, nego zato što nam je stalo. Stalo nam je do ljudi, do njihovih života, stalo nam je do njihovih porodica, stalo nam je do odgovornosti prema onima koji nas plaćaju da im pružimo bezbjednost. Stalo nam je, iako do nas ovih dana nikome nije stalo", zaključila je Domuz Sadiković.