Crna Gora danas je praktično osjetila prednosti ovog paketa. Kako javlja Forbes Crna Gora, pozivajući se na saopćenje Evropske kuće, Crna Gora je dobila 26,8 miliona eura predfinansiranja iz Reformske agende, koja je dio Plana rasta za Zapadni Balkan, od čega je 12,5 miliona eura povoljnog zajma danas uplaćeno u državni budžet, dodajući kako će dodatnih 14,3 miliona eura, u vidu grantova i zajmova, biti usmjereno preko Investicionog okvira za Zapadni Balkan (WBIF) na unapređenje infrastrukture širom zemlje. Ova uplata, piše dalje Forbes Crna Gora,  predfinansiranja predstavlja sedam posto ukupne finansijske podrške koja je predviđena za ovu zemlju u okviru EU Plana rasta.

Razlozi neusvajanja Reformske agende
Za razliku od susjedne Crne Gore, BiH dobila je apsolutno ništa! Prema ranijem planu, BiH je iz Plana rasta od šest milijardi, trebala dobiti jednu milijardu i 85 miliona eura, ali je na kraju ostala jedina zemlja u regiji koja nije ispunila uslove za dobivanje sredstava  iz evropskih fondova.

Glavni razlozi za neusvajanje Reformske agende koja je bila nužna za ispunjavanje uslova isti su kao i za mnoge druge neusvojene reforme od ranije – to su političke nesuglasice i institucionalne prepreke unutar zemlje. Jedan od ključnih problema je nedostatak konsenzusa oko imenovanja sudija Ustavnog suda BiH. Vlasti bh. entiteta Republika Srpska odbijaju imenovati dvojicu sudija iz RS dok se ne donese novi zakon o Ustavnom sudu koji bi predvidio zamjenu troje stranih sudija domaćim kadrom. Također, traže da sud donosi odluke samo uz saglasnost najmanje jednog sudije iz Republike Srpske, što stranke iz Federacije BiH ne prihvataju. EU traži i da se obezbijedi da ovaj entitet provodi odluke Ustavnog suda BiH na cijeloj bh. teritoriji.

Drugi problem je pitanje entitetskog veta u Vijeću za državnu pomoć, gdje RS traži da entitetske vlasti dobiju pravo veta na odluke ovog vijeća, što ne prihvataju drugi politički akteri.

Također, osim navedenih prepreka, javlja se nova da četiri kantona u Federaciji BiH (Srednjobosanski, Tuzlanski, Zeničko-dobojski i Unsko-sanski) nisu dala svoju saglasnost na predloženi Nacrt Reformske agende, što je onemogućilo njeno usvajanje. Nakon pregovora, četiri kantona su poslala saglanost uz određene uslove, što Vijeće ministara nije prihvatilo.

BiH je naposljetku poslala nepotpunu Reformsku agendu u Brisel, a kako je dokument imao brojne komentare i korekcije, te od 113 traženih reformi ispunio 111, Evropska komisija ga je odbila i vratila BiH na dalju doradu i usaglašavanje.

Prva tranša za BiH trebala iznositi 70 miliona eura
Podsjećamo, u vrijeme prethodne Reformske agende (2015–2018), postignut je dogovor između svih nivoa vlasti da se sve ključne reforme (naročito one koje se odnose na EU integracije i međunarodna sredstva) moraju usaglasiti sa kantonima. Taj princip je zadržan i danas. Iako bi teoretski državne vlasti mogle pokušati donijeti takav plan samostalno, u praksi je to otežano zbog složene ustavne strukture BiH. Kantoni, naime, imaju značajne nadležnosti u oblastima poput obrazovanja, zdravstva i ekonomskog razvoja, što znači da bi provođenje reformi u tim sektorima bez njihove saglasnosti bilo otežano. BiH je naime, kroz Plan rasta EU kandidirala infrastrukturne, energetske i digitalizacijske projekte ukupne vrijednosti veće od milijardu eura.

Prema planu, prva tranša za BiH trebala je iznositi 70 miliona eura za projekte u BiH. Ono što daje tračak nade je da nije sve izgubljeno jer pregovori i dalje traju.