Od ruske aneksije Krima 2014. godine, odnosi između Zapada i Rusije su se postepeno pogoršavali, a danas se nalaze na najnižoj tački od kraja Hladnog rata, i dalje su u silaznoj putanji. Zbog napetog odnosa koji je iz toga proizašao, EU trenutno Rusiju uglavnom vidi kao potencijalnu prijetnju.

Aspekt saradnje EU i NATO-a na koji ćemo se danas osvrnuti odnosi se na izgradnju i prilagođavanje civilne infrastrukture za potrebe kretanja vojnih formacija, u slučaju ruske invazije na zemlje NATO-a.

Prema NATO dokumentima, postoji pet glavnih transportnih ruta relevantnih za ovu priču, a čak tri od njih su vezana za naš region. Prva ruta kreće se od nizozemskih luka, gdje bi brodovima trebalo da stigne vojna oprema, oružje, municija, trupe i druga logistika iz Amerike i Kanade, zatim preko Njemačke prema Poljskoj, dalje prema granici s Rusijom.

Druga ruta kreće iz Italije i ide kroz Sloveniju i Hrvatsku kroz Mađarsku, i dotiče se djelimično i našeg regiona. Treća ruta vodi iz grčkih luka ka Bugarskoj i Rumuniji, i trebalo bi da snabdijeva crnomorski front.

Ova ruta je zanimljiva i zato što bi produžetak tog koridora preko Srbije mogao voditi ka Mađarskoj, ukoliko bi NATO napravio neku vrstu aranžmana sa Srbijom. NATO, prema svojim dokumentima, odvojeno posmatra rutu od Turske ka Bugarskoj i Rumuniji, jer se radi o dva evropska koridora E-80 i E-87. Ruta E-80 ide od Bugarske kroz Srbiju, Crnu Goru i vodi u luku Ploče, prolazeći i kroz BiH. Prema podacima koje smo uspjeli pronaći, NATO u svojim dokumentima uzima samo dijelove ovih koridora do Bugarske i Rumunije, a za BiH bi moglo biti zanimljivo da, ukoliko nastavi jačanje saradnje s Alijansom, predloži produžetak ovog koridora kroz Ploče, kako bi se istočni dio Alijanse mogao iz Italije snabdijevati i ovom rutom.

BiH bi na ove koridore posebno trebalo da obrati pažnju zato što je EU, u okviru svog Akcionog plana za vojnu mobilnost iz novembra 2022. godine ponudila saradnju i zemljama zapadnog Balkana na finansiranju i pomaganju izgradnji i održavanju strateški važnih vojnih koridora.

Naime, EU značajno povećava izdvajanja za odbranu, a u okviru tih izdvajanja ne nabavlja se samo novo oružje i oprema, nego gradi i unapređuje infrastruktura koja bi trebalo da podrži odbrambene aktivnosti.

"EU je spremna da podijeli svoje najbolje prakse u unapređenju vojne mobilnosti s regionalnim partnerima i zemljama u okviru procesa proširenja, kao što su, na primjer, zemlje zapadnog Balkana, u smislu punog institucionalnog uključivanja ka smanjenju administrativnih prepreka i kašnjenja u konvertovanju infrastrukture za dvojnu upotrebu", stoji u ovom dokumentu.

Pojašnjenja radi, dvojna upotreba je pojam koji podrazumijeva civilnu opremu i infrastrukturu koja se može koristiti i za vojne svrhe. Na primjer, civilni dronovi mogu biti smatrani opremom za dvojnu upotrebu, jer se mogu koristiti i kao izviđački, pa čak i kao napadni dronovi u borbama, kao što je pokazala praksa u Ukrajini. U smislu infrastrukture, tu se mogu podrazumijevati luke, ceste, pruge, rijeke i riječna infrastruktura - odnosno sve ono što može podržati transport vojne opreme i logistike.

EU će narednih godina značajno povećati ulaganja u infrastrukturu za dvojnu upotrebu, uključujući i potencijalne projekte sa partnerskim zemljama, poput zapadnog Balkana. Primjera radi, u okviru strategije "Bezbjednosna akcija za Evropu" (SAPE) iz marta ove godine, za ove projekte predviđeno je čak 800 milijardi evra u narednih nekoliko godina, a zapadni Balkan je eksplicitno naveden kao potencijalni korisnik ovog novca za adekvatne projekte.

EU, kao i NATO, smatra da ulaganje u vojsku i odgovarajuću infrastrukturu predstavlja najbolje sredstvo odvraćanja od potencijalnog napada. Ukoliko se na ovaj način rat izbjegne, sva ova infrastruktura ostaje za civilnu upotrebu, što samo može povećati kvalitet života svih građana na kontinentu.