Primjer izrečenog prethodnih dana stigao je od nekoliko zvaničnika iz Federacije BiH, koji su javno poručili da se stavljaju na raspolaganje jednoj od zaraćenih strana u međunarodnom sukobu, što je, kažu sagovornici "Nezavisnih novina", dokaz koliko se u BiH malo razmišlja logikom (glavom) i bez promisli na moguće posljedice.

 

Nažalost, u BiH je postalo najvažnije da se Srbi, Bošnjaci i Hrvati u svemu razlikuju, umjesto da zajedničkim snagama rade da poprave situaciju u zemlji, da spriječe odlazak mladih ljudi, te da BiH prestane da bude vječita karta za raskusurivanje.

 

Opšte je poznato kuda je okrenuta srpska, kuda bošnjačka, a kuda hrvatska politika, a izabrani funkcioneri u BiH, pa i sami građani, kroz istoriju su na različite načine doživljavali, prihvatali, podržavali, osuđivali događaje koji su se direktno ticali BiH (vjerski, nacionalni, geopolitički), ali i koji nisu imali ama baš nikakve veze s njom.

 

"Ovo je indikator zapuštenosti Bosne i Hercegovine kao složenog višenacionalnog društva i to nije ništa novo", kaže prof. dr Drago Vuković, sociolog.

 

Naglašava da su svi događaji koji se u BiH različito tumače loši za njeno unutrašnje stanje, jer još više podstiču podjele i konflikte.

 

"Ponekad mi se čak čini da to otvoreno ili manje otvoreno svrstavanje na jednu stranu i potreba da se iskaže ta neka podrška, više nije toliko rezultat te potrebe ili emocije da tamo nekoga podržite, nego da se to radi da pokažemo naše razlike iznutra, našu netoleranciju i našu nepodnošljivost", poručuje Vuković.

 

Kao primjer on navodi zasjedanja Predstavničkog doma PS BiH, na kojima se nerijetko mogu čuti prijedlozi da BiH pomogne nekoj strani u sukobima.

 

To je, ističe, izuzetno opasna stvar.

 

"Važno je da mi u odnosu prema stranim problemima izrazimo određenu mjeru i stav, koji je nepristrasan i objektivan, jer to je jedini način da se zaštitimo da ti događaji ne djeluju na naš unutrašnji međusobni odnos. Dok god ne pokažemo mali stepen unutrašnje sinergije, imaćemo ovakav različit odnos, a te razlike više govore o BiH, nego o svim tim događajima u svijetu", navodi Vuković.

 

Svi koji prate retoriku u BiH kažu da je ona gotovo pa preslikana na kompletnom Balkanu.

 

"Narodi u BiH, ali i na Balkanu, počeli su da govore u tim ekstremima, odnosno da je najvažnije da se razlikujemo od onog svog arhineprijatelja, jer svako ima svog, naročito u BiH, kao kad se navijači razlikuju jer svako navija za neki svoj tim", kaže Filip Matić, politikolog, koji najveće probleme vidi u ponašanju bh. političara.

 

"Oni, po mom mišljenju, imaju dva motiva zbog kojih mogu zauzeti neku stranu. Jedan motiv je da idu niz dlaku narodu da bi postigli neke političke poene i zato ćete vidjeti da je, recimo, bošnjačka javnost uz Ukrajinu, a da bi svakom političaru koji bi podržao Rusiju to vjerovatno značilo gubitak velikog broja glasova. Sa druge strane, postoji mogućnost da se podrže i strane uz koje nije javno mnjenje. Vidjeli smo da je rukovodstvo Republike Srpske na neki način dalo podršku Izraelu, dok je javno mnjenje u Srpskoj više uz Palestinu, odnosno žrtve u Pojasu Gaze, što je i normalno", pojašnjava Matić.

 

On dodaje da "ostrašćene izjave političara dolaze stalno, jer žele da zadrže podršku koju imaju od određenih međunarodnih krugova".

 

"Mislim da je u ovom momentu svjetskog poretka potrebno biti mudar, ćutati i raditi na sebi i očuvanju onog svog", zaključio je Matić.