Foto: PRIVATNA ARHIVA
Ako je nečiju ljubav ojačala birokratija, onda je Bojanovu i Efrozininu. Brak mladića iz Mladenovca i devojke iz srca Afrike prije godinu i po dana nije mogla da spriječi administracija, a, po svemu sudeći, neće ga ni sada ugroziti.
Pogotovo ne sada, kada je ovaj nesvakidašnji bračni
par dobio kćerku i čvrsto riješio da se ni po koju cijenu ne razdvaja.
Zakonita supruga rođenog Šumadinca Bojana Stojkovića
(37) Efrozina iz Ruande već više od godinu dana ne može da produži vizu, niti
da izvadi zdravstvenu knjižicu za njihovu devetomjesečnu bebu, a kamoli da
dobije novčanu pomoć za prvo dijete?!
Tako za Blic tvrdi Bojan, koji vozi kamione po
Evropi kako bi svojoj porodici omogućio koliko-toliko normalan život u Srbiji.
– Efrozina se porodila 17. maja u porodilištu
„Višegradska“, a pošto joj je u tom trenutku istekla viza, naplatili su nam
porođaj 110.000 dinara (oko 1.830 KM). Iako mi je zvanična zakonita supruga,
iako imamo vjenčani list i iz Ruande i iz Srbije, iako ona nosi moje prezime,
morali smo to da platimo. A nisam mogao da joj produžim vizu, jer kada sam bio
u Upravi za strance u Savskoj, dvadesetak dana prije rođenja kćerke, nisu
primali klijente zbog pandemije Covid-19 – započinje priču Stojković.
Zbog papirologije njegovoj prodici su, kaže,
uskraćena mnoga prava.
– Djetetu već devet mjeseci ne mogu da izvadim
zdravstvenu knjižicu. Supruga nije mogla da dobije novčanu pomoć od 90.000
dinara za prvo dijete. Na sve to, sada hoće da je krivično gone zato što joj je
istekla viza. Što je najgore, mi ništa nismo željeli da radimo mimo zakona, ali
bukvalno smo bili prinuđeni na to – žali se Stojković.
Borba s birokratijom Stojkoviće prati praktično od
početka braka.
– Efrozinu sam upoznao preko Fejsbuka, a prvi put
smo se uživo vidjeli dvije godine kasnije. Otišao sam po nju u Afriku da je oženim.
U Ruandi smo se vjenčali 22. avgusta 2019. godine, ali tada su nastali prvi
problemi. U našoj ambasadi u početku nisu htjeli da izdaju vizu Efrozini pod
obrazloženjem da će emigrirati u Srbiju. Morao sam sam da odem u Srbiju da
rješavam problem. Na kraju, tek kad su mediji pisali o mojoj nevolji i kada se
promijenio ambasador Srbije u Ruandi, dobili smo papir EU roku od tri dana –
tvrdi Stojković, i navodi da ga je u prvom navratu borba za papirologiju
koštala čak 2.500 evra.
Kako kaže, njegovoj supruzi izdata je viza na šest
mjeseci zbog sklapanja braka u Srbiji.
– Mi smo se odmah vjenčali u Srbiji. Izvadili smo i
vjenčani list. Dakle, ništa nismo htjeli da radimo nezakonito. Efrozina je i
zatrudnila. Nismo čekali da nas država juri za produžetak vize već smo sami
išli u Upravu za strance da to uradimo prije porođaja – apostrofira Stojković.
Nažalost, i nakon porođaja nastavile su se
Efrozinine muke sa produžetkom vize.
– Kad smo prošle nedjelje otišli sa bebom u Upravu
za strance da produžimo vizu, rekli su nam “šta smo do sada toliko čekali”.
Takođe, rekli su da će “krivično goniti Efrozinu” i da “nađem državu gdje će
Efrozinu primiti pa da ona odatle aplicira za vizu u Srbiji”. Kad sam ih pitao
u koju državu da ode, odgovorili su da je to “moj problem”. Nisam mogao da
vjerujem – navodi Stojković.
Kako kaže, nema namjeru da se ponovo razdvaja od
supruge.
– Ne želim nigdje da ide bez mene. Pogotovo sada
kada imamo bebu. Samo porođaj nas je koštao skoro 1.000 evra. Ja taj novac ne
berem na grani da bih mogao tako da ga dajem. Radim u špediciji, vozim kamion
po Evropi, po dvije nedjelje ne vidim porodicu da bih joj omogućio
koliko-toliko normalan život – priča ovaj Mladenovčanin.
Ako ne uspiju uskoro da riješe problem, Stojkovići
će biti prinuđeni da napuste Srbiju.
– Ne znam stvarno šta da radim. Spreman sam da odem
sa suprugom i djetetom u Afriku ako u mojoj zemlji nema mjesta za moju porodicu
– ističe Stojković.
Naš sagovornik posebno podvlači da je njegova
supruga fakultetski obrazovana.
– Efrozina je završila Građavinski fakultet na
smijeru inženjer za puteve. Diplomirala je sa prosječnom ocjenom 9,7. Kao jedan
od tri najbolja studenata dobila je i stipendiju. Inače, govori četiri jezika i
sad uči srpski – zaključuje Stojković.