Foto: FK CZ

U nedjelju, 27. studenog, utakmicu grupne faze Svjetskog nogometnog prvenstva odigrat će Hrvatska i Kanada, a za golmana Kanade Milana Borjana taj će dan biti jedan od najvažnijih u karijeri. Kanadi će ovo biti tek drugi nastup na mundijalima, nije nastupala od Meksika 1986., gdje se nije proslavila, tako da je sam plasman u Katar za ovu naciju već povijesni. Za Borjana će utakmica s Hrvatskom imati i posebnu težinu jer je rođen u Kninu, iz kojeg je s obitelji otišao za vrijeme Oluje.

Nakon pet godina vratar Crvene zvezde i Kanade je s porodicom iz Srbije otišao u Kanadu. Ondje su ostali svi osim Milana, koji se 2009. vratio u Srbiju braniti za Rad. Dvije godine kasnije postao je golman Kanade, a u Zvezdi je od 2017. 
 
Borjan je u posljednjih nekoliko godina dao niz izjava za srpske medije u kojima je više puta naglasio kako nije rođen u Hrvatskoj, već u Republici Srpskoj Krajini. Zbog tih je izjava postao kontroverzna osoba u Hrvatskoj, a činjenica da je Hrvatska u istoj skupini s Kanadom u Kataru dodatno je pojačala zanimanje medija za Borjana i njegove stavove.
 
S golmanom Zvezde i Kanade smo razgovarali o njegovim stavovima vezanima uz politiku i turbulentno razdoblje devedesetih, rekao nam je da su njegove izjave produkt porodičnog odgoja i priznao nam je kako u Hrvatskoj ima puno prijatelja koji su mu savjetovali da pripazi kakve će izjave davati u medijima i da pokuša izbjeći provokacije svih vrsta.
 
Saznali smo da smatra kako je rat završio prije 30 godina i kako je pogrešno stalno se vraćati na tu priču te da se politika treba ostaviti političarima, a da se sportaši trebaju baviti samo sportom. Pričao je kako je oduševljen Lukom Modrićem, a objasnio nam je i zbog čega nikad ne bi mogao braniti ni za jedan hrvatski klub.
 
Također, čuli smo i zanimljive detalje o kanadskoj   fudbalskoj renesansi i kako je fudbal tamo postao jednako popularan kao i hokej.

Otkud Kanada na SP-u i kako je došlo do stvaranja kanadskog nogometnog čuda?

U reprezentaciji sam sad već 12. godinu, kroz taj period smo imali dobrih igrača, ali nije bilo potrebne hemije. Sve se počelo mijenjati kad je na klupu reprezentacije sjeo John Herdman. Napravio je čitav plan, promijenio je način rada, priprema, analiza, doveo je puno mladih igrača. Stvorio je pravu hemiju u ekipi, nevjerojatno bratstvo među igračima, i zbog toga smo i napravili odlične rezultate i iznenadili cijeli svijet. Naravno, bila nam je potrebna i doza sreće, ali cijele kvalifikacije smo odigrali fenomenalno, igrali smo odličan, moderan nogomet i zasluženo smo tu gdje jesmo.
 
Koliko je danas nogomet u Kanadi popularan i može li ga ovaj rezultat barem donekle približiti hokeju?

Apsolutno može. Pogotovo sada. Još nedavno su nas gledale tri, četiri hiljade gledatelja. Sad naše utakmice prati po 40, 50 hiljade. Protiv Jamajke, u ključnoj utakmici za plasman u Katar, da je bio veći stadion, došlo bi i 100 hiljada. Fudbal je u Kanadi sad baš eksplodirao. Ovo nam je baš nedostajalo, falilo je da reprezentacija igra na svjetskim prvenstvima. Nedostajao je jedan pravi rezultat da bi se fudbal tamo pokrenuo. Sad se to dogodilo i kanadski će fudbal u budućnost biti sve bolji i bolji.

Kad je John Herdman prije četiri godine preuzeo Kanadu, odmah je rekao kako će odvesti reprezentaciju na SP. Jesu li mu se tada mediji u Kanadi zbog te izjave smijali?

Nitko mu se nije smijao jer je iza sebe imao ozbiljne rezultate s kanadskom ženskom reprezentacijom. Ima taj svoj sistem rada, nevjerojatno je analitičan i on i njegov tip prate svaki detalj. Nevjerojatno je koliko profesionalno obavlja svoj posao. Takav profesionalizam nisam vidio nigdje.
 
Preuzeo je i mlađe kategorije, njegovi treneri iz A reprezentacije rade s klincima, ne postoji dijete u Kanadi koje zna igrati nogomet, a da John za njega ne zna i da ime tog dječaka već nije upisano. Svako dijete na svijetu koje igra nogomet, a ima kanadsko državljanstvo u registru je. Sve prati i oko sebe je okupio sjajan tim, a od reprezentacije je stvorio pravu instituciju.

Dakle, Hrvatskoj neće biti lako u Kataru protiv Kanade?

Neće nikome biti lako protiv nas, ne samo Hrvatskoj. To smo pokazali i protiv Amerike, Meksika, Hondurasa, Kostarike... Igramo stvarno lijep fudbal, imamo timsku energiju, to nas krasi. Cilj nam je proći grupu i mogu obećati da ćemo dati sve od sebe protiv svakog rivala. Igramo za sebe, borimo se za Kanadu.
 
Kakav je taj 21-godišnji lijevi bek Alphonso Davies? Kažu stručnjaci da je čudo.

Baš čudo. Sjećam se kad se prvi put pojavio u reprezentaciji, kad sam ga prvi put vidio. Nisam mogao vjerovati. Ta njegova lepršavost na terenu, ta brzina, energija. On je još uvijek dijete koje uživa u fudbalu. To pokazuje iz utakmice u utakmicu, kako u Bayernu tako i u reprezentaciji.
 
Možete li izdvojiti još nekog iz reprezentacije tko odskače kvalitetom osim Daviesa?

Ne bih izdvajao nikoga jer naša najveća snaga je kolektiv. Svi smo u ekipi braća, tako se ponašamo i to nam je najveći adut. No, kad već moram, reći ću da imamo stvarno nekoliko odličnih igrača. Jonathana Davida iz Lillea, Larina iz Bešiktaša, tu je i Hutchinson, koji, premda je stariji igrač, donosi iskustvo, sigurnost i stabilnost u ekipu. Tu je i Stephen Eustáquio iz Porta, pa Sam Adekugbe, koji također igra u Turskoj. Imamo dobru ekipu i to ćete vidjeti za nekoliko mjeseci.
 
Kako komentarište grupu Hrvatska - Belgija - Maroko - Kanada?

Teška grupa. Sve tri reprezentacije su fenomenalne i, da nisu tako jake, ne bi bile na SP-u. Naš cilj će biti u svakoj utakmici pobjeda i prolazak grupe. Dat ćemo sve od sebe, pa što bude.
 
Rođeni ste u Hrvatskoj. Kako ste se osjećali kad ste vidjeli da ste izvukli Hrvatsku u grupi?

Najradije ne bih o tome, ali u redu. Poštujem svakoga, u Hrvatskoj imam nekoliko prijatelja za koje bih ruku u vatru stavio. Puno puta su mi u životu pomogli, kao i ja njima. Čim smo izvukli Hrvatsku, odmah su me zvali, pitali su me za karte, poželjeli su mi sreću te su mi i skrenuli pažnju zbog nekih mojih ranijih izjava. Uzbuđen sam što ću igrati protiv Hrvatske.
 
To je reprezentacija koja ima niz velikih igrača, Modrić, Perišić, Vida, da ne nabrajam dalje. Ne gledam ko je ko i ne zanima me ovo što mediji pišu. Provokacija s moje strane neće biti, a nadam se ni s njihove. Tu smo da igramo fudbal, a ne da se bavimo politikom.
 
Prošlo je 30 godina od rata, mislim da je vrijeme da se i s jedne i s druge strane prekine s tom pričom. Ja to gledam ovako: oni stariji, koji su prošli te događaje, znaju što je bilo, a mlađi, koji pojma nemaju o tome, danas to komentiraju.
 
Ne mogu reći ni dobro ni loše ni za jedne ni za druge, ako razumijete što hoću reći. Ne želim ulaziti više u te priče, ali samo ću reći da sam ponosan na to gdje sam rođen i uvijek ću se ponositi time. Tako su me odgojili, ali poštujem svačije mišljenje. 
Pratite Cafe.ba putem društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )