"Narod neće stati i Crkva neće odustati u odbrani svetinja, jer nema izbora i postavljeni smo između koncepta 'Oluje' ili života bez imena i vjere", rekao je Brajović u pisanom intervju za "Nezavisne".

NN: Kakva je trenutna situacija u Crnoj Gori? Vlast ostaje pri tvrdnji da se ne radi o otimanju imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a sa druge strane, sveštenstvo pa i narod tvrde suprotno?

BRAJOVIĆ: Crna Gora danas se suočila sa samom sobom i vidjela je sebe u ogledalu, i to što je vidjela nije se svidjelo onome ko se ogledao, jer se nije prepoznao. Taj montenegrinski sin komunizma i kvaziglobalizma je, poput Narcisa iz mitologije, imao obećanje proroka da će živjeti dugo i srećno ukoliko ne vidi sebe u ogledalu. Ali nije odolio iskušenju i desio se narod, ono ogledalo narodne duše koje je danas preplavilo ulice gradova Crne Gore. I kako reče istinski i pravi profesor iz Mećavnika, u Crnoj Gori se danas odigrava posljednja bitka za odbranu hrišćanstva u Evropi. I u toj borbi su danas svi ugroženi, i novinari koje svakodnevno hapse, prisluškuju, i slobodni građani koji su pod neviđenom opresijom i ne znam da li se tolika hapšenja dešavaju u Sjevernoj Koreji kao danas u Crnoj Gori. Represija ogromnih razmjera je odgovor jednog režima, koji je jedino neprekidno u Crnoj Gori na vlasti od 1945. godine u Evropi i svijetu, na pitanje koje su postavili građani koji su izašli na ulice zbog zakona koji hoće da ozakoni bezakonje i da otme svetinje da bi, ne samo izvršio jedan vjerski, već i identitetski inženjering.

NN: Šta je motiv, pozadina za usvajanje takvog zakona? Jedni tvrde imovina velike vrijednosti, drugi pak da je to pokušaj Crne Gore da stvori svoju crkvu i "zaokruži" državnost.

BRAJOVIĆ: U osnovi svega je jedna ideološko-opskurna strategija koja je započela sredinom devedesetih godina prošlog vijeka, u kojoj je cilj da se sve što ima korijene i istoriju i pamćenje iskorijeni i sasiječe, da se svaka nepoželjna drugost isključi iz političke zajednice pa da se onda taj novi čovjek, koji će imati samo jedan montenegrinski lik bez pamćenja i imena, prošlosti i vjere, pusti da kao avet kruži već ionako pustim i ispražnjenim ulicama naših gradova. Nije ovdje u pitanju imovina, već hramovi i manastiri u kojima se kao nikad u istoriji Crne Gore narod okuplja i moli. I nije ni u pitanju samo zakon, već jedan odnos koji je režim pokazao prema sopstvenom narodu tako što je samo jedan narod u Crnoj Gori isključio i stigmatizovao i samo jednu Srpsku pravoslavnu crkvu onemogućio da ima elementarna ljudska i građanska prava. Da Vas podsjetim da su doneseni temeljni ugovori sa Rimokatoličkom crkvom, koji je međunarodnog karaktera, i ovaj doneseni zakon se ne odnosi na njih, jer su zaštićeni u potpunosti, i sa Islamskom vjerskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom. Na naš prijedlog ugovora iz 2012. nikad nisu odgovorili niti su htjeli s nama da razgovaraju. Dakle, ovo je zakon protiv Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori i nikoga više.

NN: Kakva je sudbina tzv. Crnogorske pravoslavne crkve?

BRAJOVIĆ: Tu organizaciju, koja sebe tako naziva i koju je osnovala tadašnja tajna služba, niko u svijetu pravoslavnom ne priznaje i ona nije ni pravoslavna ni crkva, već grupa raščinjenih sveštenika i pustolova koji se lažno predstavljaju. A ideju za osnivanje ove družine i pomoć početkom devedesetih godina prošlog vijeka dala je albanska služba Sigurimi, koja je prije njih isto to pokušala da uradi sa Albanskom pravoslavnom crkvom tako što je dovela nekog lažnog sveštenika i pokušala da ga postavi za poglavara. Tada se narod pobunio i pokrenuo referendum, na kojem je izabrao i postavio današnjeg arhiepiskopa Anastasija, jednog od najdivnijih ljudi u cijelom pravoslavlju. Ali ono što je moguće u Albaniji nemoguće je, izgleda, u Crnoj Gori.

NN: I pored pritisaka i protesta naroda i SPC, vlast tvrdi da neće povući sporni zakon. Kako Vi vidite dalji razvoj situacije?

BRAJOVIĆ: Ne znam kako će dalje sve ići i vidim da se Stejt department jednim opasnim saopštenjem oglasio povodom dešavanja u Crnoj Gori pokušavajući ovaj protest naroda da pretvori u međudržavni sukob između Crne Gore i Srbije kako bi njihov Kongres dao legitimitet da se ovdje sprovedu drakonske mjere u zaštitu tobože ugroženosti Crne Gore. Sve to nema nikakvo uporište, ali nažalost, mnogi postupci vlasti u Srbiji su među narodom u Crnoj Gori protumačeni kao navođenje vode na taj mlin ili scenario. Ne znam da li je to tako, ali znam da ovaj narod neće stati i da Crkva neće odustati u odbrani svetinja, jer mi nemamo izbora, postavljeni smo između koncepta "Oluje" ili života bez imena i vjere. A ako ćemo da nestanemo, da nestanemo kao ljudi, a ne neljudi, kako je govorio naš patrijarh Pavle.

NN: Sudeći prema pisanju medija, stavovima crkvenih zvaničnika i vlasti, ali i sve masovnijim okupljanjima naroda, stiče se utisak da se situacija u Crnoj Gori i dalje zaoštrava. Da li je to tako i šta je to što toliko drži narod na okupu? Je li narod brani Crkvu ili se bori protiv nakupljene nepravde?

BRAJOVIĆ: U Crnoj Gori nije isto kad izgovorite vjera i Crkva kao na bilo kojem drugom mjestu u svijetu, jer je, kako kaže Njegoš, "odbrana sa životom skopčana", naši sveštenici su uvijek bili i hajduci, i uskoci, i ratnici i vladari. Da Vas podsjetim da je preko 140 sveštenika naše mitropolije pobijeno zajedno sa episkopom Joanikijem Lipovcem i da je Crna Gora dočekala "oslobođenje" sa tek nekoliko sveštenika i monaha. Njihove grobove i danas ne znamo i ima toliko nesmirenih raka i nekrotafa po cijeloj Crnoj Gori da je zakon doveo sve te silne nepravde i zvjerstva ponovo pred naše oči. Ovdje je za nas sada u pitanju zakon, ali i način kako će on, novi koji treba donijeti, biti ispregovaran i primijenjen. Jer i najgori zakon u najboljoj političkoj zajednici je podnošljiv, ali u ovoj i ovakvoj i najbolji zakon je neprimjenjiv i nepravedan. Mi tražimo samo ista prava za sve, ništa više.

NN: Nedavno je u Podgorici pretučen mladić, a povod je, navodno, to što je pokazao tri prsta. Situacija u Crnoj Gori, čini se, na ivici je fizičkih sukoba. Koliko je realno da do toga dođe i kako izbjeći eskalaciju nasilja?

BRAJOVIĆ: Ovaj slučaj moga kumčeta samo je jedan detalj iz zlokobnog nasilja koje može sprovesti samo onaj u čijim su rukama, nekontrolisanim i nedobronamjernim, svi mehanizmi sile. Narod na ulicama ima samo vjeru u Boga i ikone u rukama. I bratsku i sestrinsku ljubav iz svih krajeva svijeta. A to je za nas posebno važno da su samo u Republici Srpskoj i vlast, i opozicija i narod, bez ikakvih kalkulacija, iskreno stali u odbranu naših svetinja. To nećemo nikada zaboraviti.