Prema posljednjem zbirnom izveštaju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, broj izbjeglica iz BiH koje se nalaze izvan zemlje je 17.699, a broj raseljenih osoba unutar BiH je 96.421.

– Do sada je evidentirano oko 1.062.000 povrataka u BiH, od čega se oko 612.000, ili 58 odsto, odnosi na povratak raseljenih osoba, a oko 450.000, ili 42 procenta, na povratak izbjeglica – piše u izvještaju o realizaciji famozne Revidirane strategije za provođenje Aneksa sedam Dejtonskog mirovnog sporazum, ili strategije za povratak izbjeglih i raseljenih na ognjišta.

Doduše, podaci su za 2018, ali po svemu sudeći neće se mnogo promijeniti ni kada budemo čitali izvještaj za 2019.

Međutim, postavlja se pitanje da li ove brojke odražavaju stvarno stanje na terenu, želje i mogućnosti građana, ili je riječ o birokratskom sabiranju statističkih podataka. Nepunih 25 godina od završetka rata, onih 17.699 osoba izvan BiH po definiciji se mogu smatrati izbjeglicama, ali je pitanje da li bi se ti ljudi, nakon svega, vratili u BiH.

Vojislav Milišić, predsjednik Asocijacije udruženja raseljenih lica, povratnika i izbjeglica u Republici Srpskoj, tvrdi da je proces povratka faktički završen, a da se priča na tu temu sada samo koristi za izvlačenje kojekakvih inostranih donacija, „koje opet ne završe tamo gde treba“. Milišić dodaje da o povratku najviše pričaju oni koji su ga ometali.

– To što imamo takve brojke, može se razlog tražiti na više strana. Prvo, problem je ekonomski aspekt. Ljudi nemaju od čega da žive, nema zaposlenja. Ako pokušaš da se baviš nekim biznisom, a manjina si i povratnik u zajednicu, ne možeš da uspiješ. Druga stvar je ambijent. I dalje nije napravljen ambijent da bi ljudi željeli da se vrate. Ko god se vrati u svoje mjesto nije prihvaćen kao stanovnik tog grada, osjećaju da su nepoželjni na svakom mjestu. Već je prošlo dosta godina, ljudi koji su došlli u RS su se snašli. Gdje se ko našao, tu je i ostao, a na papiru se vodi drugačije – kaže Milišić za Srpskainfo.