Foto: HRVATSKI CRVENI KRIŽ/TWITTER/SCREENSHOT
Snažan zemljotres kod Petrinje u Hrvatskoj magnitude 6,3 podsjetio je još jednom da se Balkan nalazi na seizmološki trusnom području na kome se u narednih 10 do 15 godina može očekivati nekoliko jakih zemljotresa.
To je veliko upozorenje i za Srbiju u kojoj ima puno starih,
rizičnih građevina od cigle, a takav je, recimo, gotovo cijeli Dorćol, kaže
seizmolog Slavica Radovanović.
Nakon novog razornog zemljotresa u Hrvatskoj za svega devet
mjeseci cijeli region je u strahu da li će uskoro ponovo doći do snažnog
podrhtavanja tla koji bi mogao donijeti ljudske žrtve i veliku štetu?
Nažalost, prognoze seizmologa su nezahvalne, ali nisu ni
optimistične. Istorija nas upozorava da je ciklus zemljotresa iz Italije prešao
na Balkansko poluostrvo što znači da cijeli ovaj prostor mora biti na oprezu u
narednih deceniju i po.
Dorćol najranjiviji na zemljotres
Jačinu jučerašnjeg zemljotresa u Hrvatskoj trebalo bi da
imaju riječi seizmologa Slavice Radovanović koja naglašava da je krajnje
vrijeme da se obrati pažnja na stanje građevinskih objekata u Srbiji.
– Zemljotres kod Petrinje su pokazali da najugroženiji
objekti od cigle, kao i zidane građevine sa vertikalnim i horizontalnim
gredama. Takav je, na primjer, maltene cijeli Dorćol. Tu uglavnom imamo starije
zgrade građene po starim, prevaziđenim standardima – objašnjava Radovanović.
Kako kaže, to znači da bi u ovom beogradskom naselju moglo
da dođe do velikih problema i prilikom manjeg zemljotresa kakav je, na primjer,
bio onaj kod Svilajnca 1999. od četiri magnitude.
– Da se razumijemo ne bi ti objekti bili sravnjeni, ali bi
svakako došlo do značajnih oštećenja. To je za očekivati jer stari objekti od
cigle nisu sposobni da izdrže potrese zemlje – upozorava Radovanović.
Nažalost, Srbija je među balkanskim zemljama koje nisu
ojačale stare, rizične građevine, naglašava sagovornica Blica.
– Nijedna zemlja na Balkanu sem Makedonije nije to uradila.
Makedonija je to učinila nakon razornog zemljotresa u Skoplju 1963. godine.
Srbiji je zato potrebna izražena kampanja ojačanja starih građevina u koju će
se pored države uključiti i vlasnici starih objekata – ističe Radovanović.
Cijeli Balkan u opasnosti
Da li će gdje i kada nakon prošlogodišnjih zemljotresa u Albaniji i ovogodišnjih u Hrvatskoj doći do novog podrhtavanja tla nezahvalno je prognozirati.
Ipak, jedno je sigurno. Rizik od novih, velikih zemljotresa
u narednih 10,15 godina postoji na cijelom Balkanskom poluostrvu. Kada to kaže
Radovanović misli na cijeli prostor od Slovenije do Istanbula. Tu pored bivše
Jugoslavije spadaju i Rumunija, Bugarska Grčka, Albanija i dio Turske do Azije.
– U periodu od 2008. do 2016. godine imali smo seriju
zemljotresa u Italiji da bi se ta seizmičnost preselila na drugu stranu
Jadranskog mora. Tako je 2018. godine došlo do razornog zemljotresa na
Zakintosu magnitude 6,8, pa je prošle godine bilo nekoliko zemljotresa u
Albaniji jačine oko “petice” da bi ove godine imali udare u Hrvatskoj, u
Zagrebu, Nevesinju i Petrinji – podvlači sagovornica.
Radovanović skreće pažnju da su se u posljednje dvije godine
zemljotresi dogodili na jugu i sjeveru jadranske obale.
– Logično bi bilo očekivati da će naredni udar biti u
centralnom dijelu. Tu, prije svega, mislim na Dinarske planine. Tamo nije bilo
zemljotresa od 1996. godine kada je došlo do udara kod Stona. Međutim, to ne
mora ništa da znači. Na primjer, u Rumuniji nije bilo zemljotresa od 1977.
godine ili 43 godine – naglašava seizmolog.
Kada je riječ o Srbiji, u posljednje 22 godine imali smo tri
jača zemljotresa, iznad magnitude pet.
– Najprije je 1998. došlo do zemljotresa kod Mionice jačine
5,6 jedinice Rihterove skale pa 2002. kod Uroševca 5,5 stepeni koliko je bio
jak i udar u Kraljevu 2010. godine. Ako pogledamo dalju istoriju, imali smo
razorne zemljotrese u Skoplju 1963. godine, zatim u Banjaluci 1963. godine pa u
Crnoj Gori 1979. godine. To pokazuje da se zemljotresi javljaju u vremenskim i
prostornim intervalima koji se ne mogu precizno predvidjeti. Zemljotres u
Petrinji mogao je da se, recimo, dogodi i pet mjeseci kasnije – zaključuje
Radovanović.