I dok ga javnost i građani u Srpskoj mahom pozdravljaju, bošnjački političari, ali i građani bošnjačke nacionalnosti, u zakonu vide majorizaciju. Ističu da je zakon antiustavan i u suprotnosti s principom konstitutivnosti tri naroda u BiH i ravnopravnosti dva pisma.

 

Bošnjački predstavnici u Republici Srpskoj poručuju da su najave usvajanja zakona kojim bi ćirilica bila glavno pismo neustavne, s obzirom na to da su ćirilica i latinica po Ustavu ravnopravna pisma. Plaše se da bi se donošenjem ovog zakona samo favorizovao jezik srpskog naroda i jedno pismo – ćirilica.

 

– To je proces koji ide u pravcu pravoslavizacije Republike Srpske, stvaranja ambijenta da je ovo čisto srpski pravoslavni prostor. Mi ćemo se tome, naravno suprotstaviti –  poručio je ranije potpredsjednik Srpske i član Predsjedništva SDA, Ramiz Salkić.

 

Cilj zakona

S druge strane, iz Republike Srpske poručuju da cilj zakona nije ugrožavanje bilo kojeg naroda već isključivo očuvanje, njega i promocija ćiriličnog pisma kao uporišta srpskog nacionalnog identiteta.

 

Prijedlog zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličnog pisma bi se po hitnom postupku sljedeće sedmice trebao naći pred poslanicima u parlamentu Srpske.

 

U Prijedlogu zakona koji je Vlada Srpske uputila u Narodnu skupštinu RS navodi se da će svi republički i lokalni organi u Republici Srpskoj, javna preduzeća, škole i fakulteti, kao i privredna društva sa većinski javnim kapitalom i udruženja koja djeluju na nacionalnom i međunarodnom nivou ubuduće u svom radu biti obavezni da upotrebljavaju srpski jezik i ćirilično pismo.

– Republičkim propisima i propisima jedinica lokalne samouprave, u skladu sa posebnim zakonima, mogu se ustanoviti poreske i druge administrativne olakšice za privredne i druge subjekte koji u svom poslovanju, odnosno u obavljanju svoje djelatnosti odluče da koriste ćirilično pismo, što uključuje i korišćenje ćiriličnog pisma u elektronskim medijima i prilikom izdavanja štampanih javnih glasila – navodi se u Prijedlogu zakona koji će se naći pred poslanicima.

 

Ističe se i da kulturne i druge manifestacije koje se finansiraju ili sufinansiraju iz javnih sredstava obavezne su da, s ciljem promovisanja, očuvanja i njegovanja ćiriličkog pisma, imaju logo i naziv manifestacije ispisan na ćiriličnom pismu. Prijedlogom navedenog zakona predviđene su i novčane kazne u rasponu od 1.000 do 5.000 KM za one koji ne budu poštovali propisane mjere.

 

Veto

Potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske i banjalučki advokat, Milan Petković, ističe da ne vidi nikakve prepreke da se navedeni zakon usvoji.

 

Ističe da je tačno da su institucije Republike Srpske i ranije upotrebljavale ćirilicu i srpski jezik, ali da je dobro da se to i zakonom reguliše.

– Bitno je da to postane obavezno, a ne samo da se prepušta na volju nekom da odlučuje želi li to ili ne – kaže Petković.

 

Komentarišući izjave bošnjačkih političkih predstavnika koji se protive navedenom zakonu, Petković ističe da ne vidi razlog zbog čega im to smeta. Dodaje da ne vjeruje da će bošnjački delegati u Vijeću naroda RS pokrenuti veto na navedeni zakon, jer se u njemu govori o ćirilici kao tekovini ovih prostora i naroda.

– Nigdje se u zakonu ne brani upotreba latinice. Da se brani upotreba nekog jezika ili pisma onda bismo mogli govoriti o eventualnoj povredi vitalnog interesa. Nema nikakvog razloga za veto, a ako se to i desi, sigurno će Ustavni sud odbiti takvu apelaciju – uvjeren je Petković.

 

Istisnuta iz upotrebe

Profesorka srpskog jezika i književnosti na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, Milanka Babić, takođe smatra da je navedeni zakon odavno bio potreban srpskom jezičkom i kulturnom prostoru.

 

– Zakon predviđa očuvanje, odnosno vraćanje digniteta ćirilici kao nacionalnom pismu, što ona jeste. Ćirilica je kulturno-duhovna vertikala, identitet srpskog naroda. Svjedoci smo da je u poslednjoj deceniji, tačnije od Drugog svjetskog rata, ćirilica faktički istisnuta iz upotrebe – ističe Babićeva.

 

Dodaje da ćirilice ima jako malo u javnom životu na srpskom jezičkom prostoru, tako da se njen povratak u aktivniju upotrebu očito mora preduprijediti nekim zakonskim mjerama.

 

Babićeva kaže da to nije nikakvo nametanje niti kršenje Ustava, kako to neki tumače.

 

– Kada propišete ovakav zakon vi niste ni sa kim u koliziji. Nama prosto treba jedno okruženje, kontekst u kome se krećemo, u kome odrastamo i sazrijevamo, a koje je ćirilično. To nam je potrebno da bismo sačuvali našu duhovnu, intelektualnu i kulturnu baštinu, kako se ne bi utopila u neke zapadno-civilizacijske kulturne tekovine, čemu mnogi teže – ističe Babićeva.

 

Kulturna baština

Srpski narod, kako kaže ona, bez duhovne, intelektualne i tradicionalno naslijeđene kulture ne može biti ono što jeste, odnosno ne može sačuvati potpuno svoj identitet. Babićeva ističe da je ćirilicu potrebno promovisati na sve moguće načine.

 

Ona smatra da predložena zakonska rješenja nisu toliko rigorozna već nameću kreiranje jednog drugačijeg konteksta od onoga u kome sada živimo.

 

– Mislim da će to uroditi plodom. Tako su uradili i drugi narodi i druge zemlje koje su štitile svoju kulturu baštinu. Mislim da je neophodno da isto uradi i Republika Srpska. Bilo je priče kako Srpska i Srbija ne mogu da imaju istu književno-jezičku politiku, što nije tačno. Naprotiv, struka i nauka kažu da Srpska i Srbija moraju imati potpuno istu književno-jezičku politiku i nema tu ustavnih prepreka – zaključuje Babićeva.