– Vraćala se kući iz škole, kraćim putem kojim inače prolazi dosta djece. Ima tu i mališana, male dječice kojim se sutra ne daj Bože isto može desiti, ukoliko se nešto pod hitno ne preduzme. Uglavnom moje dijete je prvo napao jedan pas, a onda je na nju krenuo čopor pasa lutalica. Pas je ugrizao za bedro, zadnjicu i stopalo i da nije naišao slučajni prolaznik, ne znam mu ni ime, ko zna šta bi bilo sa mojim djetetom. Zahvalna sam mu do Boga, jer je odbranio moje dijete. Kćerka je potom onako izujedana uspjela pobjeći do željezničke stanice, a po nju je došao ujak. Tu je vidjela jednu ženu koja je donijela vreću i iz nje vadila hranu i davala ih tim psima. Poslije sam čula da je ona tu tri puta dnevno – priča vidno uznemirena Tamara.

Kaže da ovo nije prvi put da psi lutalce napadaju ljude u ovom dijelu Prijedora. Slično je prošla i njena komšinica koju je, dok se vraćala s posla napao, tvrdi Tamara, isti čopor pasa.

– Sreća da se žena snašla i uspjela da se izbori s njima. Zvala sam Komunalnu policiju rečeno mi je da oni nisu nadležni za to, nakon čega sam zvala Komunalne usluge i dobila broj higijeničarske službe. Gospodin Bulić mi je lijepo objasnio da je upoznat s ovim slučajem, kao i da su već postavljali klopke za ove pse. Da se razumijemo, nikom nije u cilju da se pas ubije, pa ni meni. Vlasnik sam psa i ne bi voljela to ni jednom psu, ni bilo kojoj životinji, nigdje u svijetu, već samo da se taj problem riješi. Bulić mi je rekao i da te klopke, koje su oni postavljali ne mogu pričiniti nikakvu štetu psu, ali da ih je neko uklonio. Još mi je rekao i da nisu ni malo jeftine i da  nije u redu da neko pored njih stražari po cijeli dan – kaže Tamara.

Zoran Bulić, rukovodilac RJ „Deponija i reciklaža“ u čijem sastavu je i higijeničarska služba, služba za hvatanje i adekvatno zbrinjavanje pasa lutalica, potvrdio je da su dobili dojavu o povećanom broju pasa lutalica, baš na tom lokalitetu.

– Zbog tog problema zvao nas je i Slavko Švraka, odbornik. Poslali smo ekipu tamo i zaključili da to ne može proći bez hvatanja zamkom. Napravili smo je, uložili smo određena sredstva, no neki ljudi tamo su se suprostavili rekavši da ti psi nikom tamo ne smetaju. Nakon nekoliko dana vidjeli smo da je zamka ukradena. U međuvremenu je djevojčica napadnuta o čemu nas je obavijestila njena majka. Rekao sam joj isto što i vama – kaže Bulić. 

Dodaje da sa ovim zamkama, mada i tu ima protivljenja, uglavnom hvataju pse lutalice, agresivne pse, a ne kućne ljubimce.

Zoran Bulić, rukovodilac RJ „Deponija i reciklaža“ u čijem sastavu je i higijeničarska služba

– Mada ih uvijek neko svojata, no kad se desi ovakav slučaj, onda niko ne kaže „to je moj pas“. I to je već problem, iako u 99 odsto poziva upućenih nama Prijedorčani traže uklanjanje pasa lutalica sa ceste. Ujedno apelujem na vlasnike pasa koji o njima ne mogu brinuti, da  ih ne puštaju na ulicu, već da se jave nama. Nažalost, Udruženja za zaštitu životinja nas stalno osuđuju, ali ih zato nema da osude horor kroz koji je prošla ova 16-godišnjakinja. Nema ni onih koji ove pse lutalice hrane i navodno „brinu“ o njima, a moram im reći da mi samo po pozivu građana i po nalogu Grada  radimo samo svoj posao – kaže Bulić.

Čopor pasa lutalica primijećen je i na putu prema Pašincu. Duško Vujinović, mještanin Čirkin Polja kaže da tu uvijek ima i po nekoliko pasa.

– Ljudi dok idu ovom ulicom nose štapove sa sobom, jer ne smiju ni prolaziti, ni šetati bez štapa. To je katastrofa. Mog komšiju su, dok se vozio na motoru napali psi. Kaže „vozim motor i moram sklanjati noge da me ne bi ugrizli“ – kaže Duško.