I dok se u taboru SNSD u nedelju veče slavila pobjeda kandidata vlasti Slobodana Javora, a u redovima opozicije vladala tuga zbog poraza Gorana Predojevića, više od 61.000 građana Prijedora, od ukupno 86.329, koliko ih se nalazi na biračkom spisku, ravnodušno je posmatralo izbornu trku ili uopšte taj dan nisu ni pratili izbore jer im je bilo sasvim svejedno ko će u naredne tri godine biti na čelu njihovog grada.

Nakon ovih poraznih rezultata izbora u Prijedoru postavlja se logično pitanje, da li ijedna stranka u Republici Srpskoj može reći da uživa apsolutnu podršku građana?

Ako je suditi po izborima u Prijedoru, ne može.

Naime, na biračkom spisku u Prijedoru nalazi se 86.329 punoljetnih građana, a na izbore je izašlo tek 25.113, dok je preostalih 61.216 ili više od dvije trećine bojkotovalo izbore.

Drugim riječima, političke partije su na birališta uspjele da izvedu samo svoje članstvo i simpatizere, dok prosječnog birača ničim nisu uspjeli da animiraju i dovedu na biračka mjesta.

Za Slobodana Javora glasalo je 13.076 ili svaki šesti građanin, a za Goran Predojevića 9.965 ili svaki osmi građanin.

I vlast i opozicija, nakon ovoga, trebalo bi dobro da se zabrinu i upitaju kakvu poruku su im građani poslali?

Politički analitičar Marko Šuka ističe da se postavlja pitanje da li su građani Prijedora u nedelju bili u svom gradu ili u Kranju, Ljubljani, Gracu i drugim državama širom svijeta.

– Činjenica je da se jako veliki broj građana odselio odavde i da radi u inostranstvu, pa je pitanje da li su bojkotovali izbore ili prosto nisu bili u državi. Kada tome dodamo činjenicu da su se za gradonačelničku fotelju borili SNSD i DNS, postavlja se pitanje kakve promjene oni nude, jer su i jedni i drugi na vlasti 20 godina – kaže Šuka.

On pojašnjava da je DNS u Prijedoru bio na vlasti 20 godina, te da su do juče bili u koaliciji sa SNSD, koji je na vlasti u Srpskoj isto skoro dvije decenije.

Građani su, dodaje Šuka, ne odlaskom na birališta u nedelju prosto rekli šta misle i o jednima, i o drugima.

– Na izbore su izašli samo oni koji su morali, a to su članovi stranaka bilo iz vlasti ili opozicije, njihove porodice i ljudi koji su dobili posao od strane tih političkih partija – smatra Šuka.

Na pitanje da li ovi izbori mogu biti reprezent za opšte izbore sljedeće godine, Šuka odgovara da ne mogu.

On ističe da se do sljedećih izbora može mnogo toga promijeniti tako da ne treba povlačiti paralelu i unaprijed prognozirati bilo šta.

Šuka kaže da ne vjeruje ni da će političari izvući pouku iz izbora u Prijedoru niti da će pokušati shvatiti poruku koju su im građani svojim neizlaskom poslali.

– Političare u suštini i ne zanima poruka koju su im građani poslali. Njih zanima ko je pobijedio, a to koliko je ljudi glasalo za jednog ili drugog njih ne zanima. Da ih zanima poruka građana svi bi se još u nedelju zamislili. Za gradonačelnika je odlučilo 13.000 od 86.000 građana. Zar to nije nešto zbog čega se čovjek treba zabrinuti? Nebitno je o kojem kandidatu se radi jer ni jedan ni drugi nisu uspjeli da dobiju podršku ne polovine, već ni petine građana svog grada – zaključuje Šuka.

Politička analitičarka Tanja Topić smatra da su građani Prijedora neizlaskom na birališta dali crveni karton političarima u Srpskoj. Ona ističe da je ogroman broj onih koji su bojkotovali izbore što je jako zabrinjavajuće.

– Građani su ovim poslali istu poruku i vlasti, ali i opoziciji, a to je da im ne vjeruju. Isto tako, a što smo mogli vidjeti iz raznih anketa, građani su odavno poslali jasnu poruku šta su njihova očekivanja, a ona se mogu sažeti u jednoj rečenici: “da što prije napuste BiH” – kaže Topićeva.

Na pitanje da li se bilo koja stranka u Srpskoj nakon ovoga u Prijedoru može pohvaliti kako ima apsolutnu podršku građana, Topićeva kaže da ne može.

– Vidljivo je da građani vape za istinskom alternativom sadašnjim politikama. Ono što im nude ove političke partije, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji, očito nije dovoljno da bi zbog njih izašli na glasanje. Dakle, poruka je vrlo glasovita i mislim da je pokazatelj da postoji ogroman prostor za nešto novo i nešto drugačije u politici – zaključuje Topićeva.