„Dio mog srca i duše zauvijek će biti ovdje, u Ljubuškom, mom rodnom kraju, na koji često mislim, a na koji ću od danas misliti još češće“, rekao je tada.

Bio je dijete imigranata Stipana i Katice, a boks je ubrzo postao njegova ljubav.

Chuvalo je izgledao kao da je rođen za ring – visok 183 cm, s rasponom ruku od 180 cm. Još od juniorskih dana pokazivao je dominaciju. Kao amater je imao 16 borbi i 16 pobjeda, postao je višestruki prvak Kanade, a profesionalnu scenu osvojio je kao uragan. U jednoj večeri je nokautirao četiri protivnika na turniru koji je organizovao bivši prvak svijeta, čime je skrenuo pažnju na sebe.

Borbe s najvećima
Chuvalo je morao mnogo puta i zadati i primiti udarce da bi stigao do borbe za titulu svjetskog prvaka. Ta borba se dogodila u njegovoj 45. borbi, pred domaćom publikom, kada je nakon 15 rundi odlukom sudija poražen od Terrella. Uslijedila je prva od dvije borbe s legendarnim Muhamedom Alijem.

Protiv Alija je imao dvije borbe, obje je dobio Ali, ali je kasnije priznao: „On je bio najtvrđi bokser s kojim sam se borio. Primao je moje najbolje udarce.“

Chuvalo je, simbolično, prokomentarisao odluku sudija: „Nakon borbe, Ali je krvario i završio u bolnici, a ja sam sa ženom otišao na ples. Sad, ko je tu pobjednik?“

Borbe s Frejzerom i Formanom takođe nisu završile pobjedama, ali Chuvalo je bio ravnopravan svakom protivniku. Iako nikad nije postao svjetski prvak, postao je najbolji kanadski bokser svih vremena i držao je titulu prvaka Kanade 21 godinu zaredom. Međutim, nakon što je završio karijeru, počeo je potpuni pakao u njegovom privatnom životu.

Životna tragedija
Tri Chuvalova sina su postala zavisna od heroina. Dva su umrla od predoziranja, dok je treći izvršio samoubistvo. Ubio se u hotelu, ostavljajući poruku da je to učinio kako bi se pridružio svojoj braći. Njegova supruga nije mogla podnijeti bol i takođe je izvršila samoubistvo.

„Teško je, nije lako. Toliko sam navikao na tragedije da mi djeluje čudno kad ih nema. Toliko puta sam bio udaren, fizički i emotivno,“ rekao je za Večernji list.

Chuvalova unuka je takođe umrla od raka u dobi od 26 godina.

Za američke medije izjavio je: „Svakog jutra tugujem. Plačem, jer mi tako bude lakše.“

Chuvalo je bokser kojeg nijedan protivnik nije udario toliko jako koliko ga je udario život. Ipak, ostao je snažan i danas obilazi škole u Kanadi, upozoravajući djecu na opasnosti droge. Ušao je u Kuću slavnih svjetskog boksa i dobio brojna priznanja, uključujući odlikovanje kraljice Elizabete II.

Plače svaki dan
„Još uvijek tugujem, ali u fragmentima. Plačem svakog dana. Ne mogu vjerovati što mi se dogodilo. Ne znam kako to podnosim, niti što će se dogoditi sutra,“ rekao je Chuvalo, danas 87-godišnjak, opisujući svoju tragediju.

„To je kao plimni talas, previše da bih mogao podnijeti,“ nastavio je Chuvalo. „Svako jutro se budim i ne mogu vjerovati šta mi se dogodilo. Toliko mnogo bola je teško podnijeti. Kada klincima po školama ispričam svoju priču, vidim kako plaču. Prilaze mi i grle me.“

Uprkos svim udarcima koje je život zadao ovom legendarnom bokseru, Chuvalo ostaje nepokolebljiv u svojoj misiji da upozorava mlade o opasnostima droge. Kroz svoje teške životne gubitke, pronašao je snagu da podijeli svoju priču, vjerujući da time može spriječiti druge da krenu putem njegovih sinova.

„Nijedna borba koju sam imao u ringu nije bila teža od ove koju vodim u stvarnom životu,“ rekao je Chuvalo.

I dok se svakog dana suočava s bolom gubitka, ne odustaje. Umjesto toga, nastavlja da koristi svoju bol kao poruku nade i upozorenja drugima, dok priča svoju priču po školama, dvoranama i događajima širom Kanade, prenosi Dnevno.hr.