Nakon što ga je policija opkolila, počinilac je pucao sebi u glavu i preminuo na putu do bolnice.

Ranija istorija nasilja

Direktor Uprave policije, Lazar Šćepanović, otkrio je na konferenciji za medije da je Martinović i ranije bio poznat po nasilničkom ponašanju. Godine 2005. osuđen je uslovno na tri mjeseca zatvora zbog nasilja, ali nije bio evidentiran kao "operativno interesantna osoba".

Godine 2022. policija je dobila informacije da Martinović posjeduje ilegalno vatreno oružje. Prilikom pretresa njegove kuće u novembru te godine, pronađene su dvije vazdušne puške, 43 metka različitih kalibara, improvizovana eksplozivna naprava velike razorne moći i oprema za čišćenje oružja. Za ovo djelo bio je osuđen na tri mjeseca zatvora, ali je presuda bila u žalbenom postupku.

Martinovićevo antisocijalno ponašanje bilo je primijećeno i ranije, pa mu je nakon pretresa kuće naložen psihijatrijski pregled. Ljekari su mu propisali terapiju u Domu zdravlja na Cetinju, ali nije bio upućen u specijaliziranu ustanovu, što je, prema riječima stručnjaka, moglo biti ključan propust u sprječavanju tragedije.

Reakcije i posljedice

Bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović izjavio je da zločin na Cetinju ukazuje na duboku društvenu krizu. Vlada je 2. januar proglasila danom žalosti, a zastave su spuštene na pola koplja. Patrijarh Porfirije izrazio je saučešće porodicama nastradalih, nazvavši ovaj zločin "jednim u nizu veoma tragičnih događaja na bratskom području".

Stručnjaci ističu da su mentalno zdravlje i kontrola nad ilegalnim naoružanjem ključni izazovi koje crnogorsko društvo mora hitno riješiti. Ovaj zločin, kako navode, otkriva duboke nedostatke u sistemu pravne i zdravstvene zaštite.

U međuvremenu, povrijeđeni u masakru smješteni su u Klinički centar u Podgorici i nalaze se u stabilnom stanju. Cijela regija i dalje je u šoku, dok porodice stradalih pokušavaju pronaći snagu da se suoče s nezamislivim gubitkom.