Iz ove kompanije uvjereni su da će uređaj u cijelosti biti funkcionalan, a nakon dobijanja odobrenja spremni su na serijsku proizvodnju.

Za okvirno mjesec dana 40 gradačačkih stručnjaka iz nekoliko oblasti uspjeli su napraviti prototip respiratora koji predstavlja potporu u vještačkom disanju teško oboljelih pacijenata.

Prototip je nastao na osnovu respiratora koji im je ustupljen iz Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, a sastavljen je od komponenti koje su proizvedene u BiH i inostranstvu.

– Mi trenutno imam prototip koji ide na testiranje i očekujem da će ta procedura biti završena za dvije sedmice. Nakon što tim stručnjaka koji je sastavljen od inžinjera, anesteziologa i pulmologa kaže da je uređaj funkcionalan uslijediće atestiranje, certifikovanje i dobijanje određenih dozvola uz koje će respirator biti spreman za tržište, odnosno bh. zdravstveni sistem. Nadam se da će te procedure ići po hitnom postupku kako bismo relativno brzo proizvod mogli imati na tržištu – kazao je za Klix direktor kompanije TMD Adem Hanić.

Kompleksan posao

Iza tima kompanije TMD nalazi se izuzetno kompleksan i zahtjevan posao, ne samo sa tehničkog, već i zdravstvenog aspekta.

– To je kompleksna mašina koju nije jednostavno napraviti, niti se u rad smije pustiti tek tako jer u slučaju njene neispravnosti može doći do smrtnog ishoda kod pacijenta, a s druge strane može svakako i spasiti život ako je urađena po svim protokolima – pojašnjava Hanić.

Kada je riječ o prototipu prvog bh. respiratora, naš sagovornik ističe da je on sastavljen od komponenti koje su proizvedene u BiH i inozstranstvu.

– Svaka mašina ima domaće i inostrane komponente jer niko nije sposoban da sve radi sam. Kada govorimo o respiratoru, naš je softver i određene komponente koje možemo proizvoditi, a u serijskoj proizvodnji planiramo uključiti i još neke firme iz Bosne i Hercegovine – dodao je Hanić.

Kako je naveo, mogućnosti ove kompanije su izrazito velike, tako da je otvorena mogućnost odgovora potrebama zdravstvenog sistema u našoj, ali i svim ostalim zemljama svijeta. Među 750 zaposlenih nalazi se više od 40 inžinjera elektrotehničke i mašinske struke, uz magistre i doktore.

– Znanja i pameti imamo sasvim dovoljno, a sa strane smo ojačani ekspertima iz oblasti zdravstva, prava i ekonomije tako da nama proizvodnja ovakvog uređaja ne bi predstavljala nikakav problem. Koliko uređaja možemo na mjesečnom nivou proizvesti stvar je tržišta i organizacije. Nakon što naš uređaj plasiramo, BiH neće imati problema s nabavkom respiratora. Naravno, naše tržište je malo, tako da smo u potpunosti spremni na izvoz jer mi smo 100 posto izvozna kompanija – naglasio je Hanić.

Svaka kriza pruža i određene šanse, a to su u epidemiji korona virusa prepoznali i iz gradačačke kompanije.

– Očekujem da ćemo izaći jači iz ove krize, samo trebamo biti oprezni i pametni – potcrtao je direktor kompanije koja djeluje u oblasti automobilske industrije.

Značaj za bh. zdravstveni sistem

Domaća proizvodnja respiratora od iznimnog značaja bi bila za zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini koji se suočava s brojnim problemima. U vremenu pandemije korona virusa izuzetno je teško doći do prijeko potrebnih uređaja, što su nam potvrdili i iz Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli.

– UKC Tuzla trenutno raspolaže sa dovoljnim brojem respiratora za aktuelni broj stanovnika, a proceduru nabavke novih uređaja dosad nismo uspjeli okončati. Sa nivoa kliničkog centra ići u direktnu nabavku je izuzetno teško, imali smo obećanja krajem marta da bismo aparate mogli dobiti tek sredinom juna, ali se nismo mogli upustiti jer je to izuzetno dug period – kazao je za direktor tuzlanskog UKC Vahid Jusufović.

Proizvodnja respiratora u našoj zemlji, prema Jusufovićevim riječima, predstavljala bi veliki tehnološki napredak, a olakšala bi veoma tešku i kompleksnu nabavku veoma skupih aparata na vanjskom tržištu.

– Ovu ideju (proizvodnje respiratora u BiH, op.a.) podržavam, ali bez tačne tehničke i kliničke provjere takvi aparati se ne mogu pustiti u funkciju. Nadam se da imamo institute i mjerodavne stručnjake da takvu stvar mogu završiti do kraja – istakao je Jusufović.

Prema Jusufovićevim riječima, da bi se respirator pustio u funkciju kao vještačka potpora mehaničkom disanju potrebno je da on prođe jednu vrlo strogu proceduru. Nadležna tijela koja se bave tim poslom moraju dati atest i certifikat kojim se potvrđuje da je respirator siguran za pacijente.