Svijet
24.01.2023.
12:25
Soroš zagovarao korišćenje istočnih Evropljana a evo i šta je o regionu govorio!
Izvor: rt.rs
0
Foto: Avaz
Rat u Ukrajini potvrđuje Soroševa predviđanja i preporuke od prije trideset godina.
Američki milijarder Džordž Soroš je još 1993. godine opisao događanja u Ukrajini, predvidevši plan NATO-a i zapadnih zemalja da narode istočne Evrope iskoriste kao topovsko meso u ratu protiv Rusije.
U tekstu pod naslovom "Ka novom svjetskom poretku: budućnost NATO-a", Soroš je pisao da u novom svjetskom poretku Partnerstvo za mir može imati važnu ulogu, a da bi za to mogli biti iskorišćeni narodi istočne Evrope i to kao topovsko meso.
"Kombinacija ljudstva iz istočne Evrope sa tehničkim mogućnostima NATO-a umnogome bi unapredila vojni potencijal Partnerstva jer bi smanjila rizik od 'vreća za tijela' za države NATO -a, što je glavno ograničenje njihove spremnosti da djeluju. Ovo je održiva alternativa nadolazećem svjetskom haosu", pisao je svojevremeno Soroš.
Čini se da se u aktuelnom sukobu u Ukrajini dešava upravo ono što je Soroš predvidio - naoružani vrhunskim NATO oružjem, ukrajinski vojnici se aktivno suprotstavljaju Rusiji, za koju se Soroš već plašio da će postati država suprotna globalnom poretku koji je promovisao 1993. Moćne zapadne zemlje imaju neophodno oružje, a Ukrajina ima ljudstvo.
Kao što je Soroš predvidio, čini se da ukrajinsko društvo toleriše veliki broj žrtava u trenutnom sukobu sa Rusijom. Tokom Vijetnamskog rata, SAD su za oko deset godina izgubile 58.220 vojnika, a rat je, ipak, naišao na snažno protivljenje američke javnosti. Uprkos daleko većem broju poginulih u daleko kraćem vremenskom periodu, u ukrajinskom društvu nije bilo protesta.
Nedostatak protesta u Ukrajini može se objasniti činjenicom da je Ukrajina suspendovala većinu organizacija civilnog društva, zabranila opozicione stranke i medije, pa čak i Rusku pravoslavnu crkvu stavila van zakona.
Jasno je da je svjetskom poretku koji je vladao od kraja Drugog svjetskog rata došao kraj, napisao je u svom tekstu, navodeći da je rivalstvo dviju supersila imalo ključnu ulogu u svim lokalnim sukobima, ali da su obje strane izbjegavale sveopšti sukob, jer je svaka imala kapacitet da uništi onu drugu.
Soroš je naveo da je "Hladni rat" bio prikladan naziv jer su obje strane bile mobilisane za rat, borbene linije su povučene širom svijeta, a unutrašnji sukobi unutar svakog logora su bili zamrznuti spoljnom pretnjom.
"Raspad sovjetske imperije bio je unutrašnji. Nesumnjivo je spoljni pritisak igrao ulogu, ali nije bio direktno odgovoran za kolaps, inače bi mu se pružio otpor. Ali taj interno generisani revolucionarni događaj takođe je promjenio vladajući svjetski poredak", naveo je on.
Soroš je kritikovao rad tadašnjeg Stejt departmenta, navodeći da nije razumio promjene u svijetu.
"Stejt department se bavi odnosima između država. To je bilo prikladno tokom Hladnog rata, kada je karta svijeta bila dobro definisana i održavana rivalstvom dviju supersila. Ali to nije prikladno danas, kada se postojeće države i imperije raspadaju i kada nastaju nove države, od kojih se mnoge zapravo ne kvalifikuju za državni status. Potreban nam je potpuno drugačiji konceptualni okvir za suočavanje sa ovom situacijom, jer ona uključuje ne samo odnose između država, već i odnose unutar država, ili ono što su nekada bile države", ocjenio je Soroš svojevremeno.
Naveo je da Stejt department nije uspio da uhvati korak s vremenom. "Ukoliko ne razvijemo novi referentni okvir, svjetski poredak koji je vladao od Drugog svjetskog rata vjerovatno će biti praćen svjetskim haosom", upozorio je Soroš.
Amerika da bude svjetski policajac
Soroš je napisao da se Amerika nije protivila SSSR-u zato što je bio zatvoreno društvo, već zato što su predstavljali prednju za SAD.
"Tačno je da opasnost od neke vrste nuklearne katastrofe i dalje postoji, ali ona se tiče ostatka svijeta bar onoliko koliko se tiče nas. Dakle, jedini osnov za djelovanje je kolektivna bezbjednost. I tu leži problem. Kolaps sovjetske imperije stvorio je kolektivni bezbjednosni problem najveće težine. Bez novog svjetskog poretka biće nereda; toliko je jasno. Ali ko će djelovati kao svjetski policajac? To je pitanje na koje treba odgovoriti", pisao je Soroš.
On je naveo da su SAD opterećene svojim problemima, i da se zato ne može očekivati da djeluju same i da je pitanje da li im može pomoći Evropa.
Ocjenio je, međutim, da su Ujedinjene nacije već kolabirale kao institucija, a da NATO ostaje jedina institucija kolektivne bezbjednosti koja nije propala, jer "nije isprobana".
"NATO ima potencijal da posluži kao osnova novog svjetskog poretka u onom dijelu svijeta kome su red i stabilnost najpotrebniji. Ali to može učiniti samo ako se njegova misija redefiniše", napisao je on.
Soroš navodi da je prvobiitna misija NATO bila odbrana "slobodnog svijeta od sovjetske imerije".
"Ta misija je zastarela; ali kolaps sovjetske imperije ostavio je bezbjednosni vakuum koji ima potencijal da se pretvori u 'crnu rupu'. Ovo predstavlja drugačiju vrstu pretnje od sovjetske imperije. Ne postoji direktna prijetnja iz regiona po zemlje NATO-a; opasnost je unutar regiona i tiče se stanja unutar država koliko i odnosa među državama. Dakle, ako NATO uopšte ima bilo kakvu misiju, to je da projektuje svoju moć i uticaj na region, a misija je najbolje definisana u terminima otvorenih i zatvorenih društava", naveo je Soroš.
On je ocjenio da je pretnja po NATO potpuno drugačija u odnosu na onu zbog koje je formiran, i zato bi tu ulogu moglo da preuzme Partnerstvo za mir.
"Glavni njegov zadatak bi bio da pomogne u procesu transformacije u otvorena društva. U tu svrhu mora staviti naglasak na političke i ekonomske aspekte transformacije. Da bi uopšte imalo uticaj, Partnerstvo za mir mora imati strukturu i budžet. To je ono što bi NATO mogao da donese na sto", ocjenio je on.
Kao preduslov Partnerstvu za mir, prema Sorošu, moralo bi se obezbjediti da NATO može slobodno da pozove bilo koju državu da mu se pridruži.
"Time bi se izbjegao svaki sukob koji bi mogao da nastane bilo proširenjem NATO-a protivno želji Rusije ili davanjem veta Rusiji na članstvo u NATO-u. Bauk prošlosti nazire se: treba izbjegavati sumnju 'u novu Jaltu", pisao je Soroš.
Soroš je upozorio da postoji opasnost po kolektivnu bezbjednost i da je iskustvo iz Jugoslavije pokazalo da vojna intervencija nije održiva opcija.
Prema njegovoj procjeni, u NATO bi trebalo da uđe i Japan, što bi bio početak arhitekture za novi svjetski poredak.
"Sastoji se od niza saveza, od kojih je najvažniji NATO i, kroz NATO, Partnerstvo za mir koje obuhvata sjevernu hemisferu. Sjedinjene Države ne bi bile pozvane da deluju kao policajac svijeta. Kada djeluju, to bi bilo u sprezi sa drugima", pisao je on.
Soroš pisao da Milošević nije pretnja svijetu
Soroš u tekstu posebnu pažnju posvetio promjeni kominističkog sistema u Srbiji, ističući da je predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević, iako predsjednik Komunističke partije shvatio da je nacionalizam bolja opcija.
"Zapadne sile i međunarodna zajednica su počinile niz eklatantnih grešaka u suočavanju sa jugoslovenskom situacijom, ali, gledajući unazad, jasno je da bi raspad Jugoslavije bilo teško spriječiti čak i da su zapadne sile učinile sve kako treba. Lakoća sa kojom je Milošević uništio ekonomske reforme koje je pokrenuo Marković dokazuje poentu: otvoreno društvo je delikatan konstrukt koji je lakše uništiti nego razviti", naveo je Soroš.
Prema njegovom mišljenju Milošević, sam po sebi, ne predstavlja bezbjednosnu pretnju Evropi ili ostatku svijeta, ali "nacionalističke diktature, da".
"Srbija već ima dostojan pandan u Hrvatskoj. Hrvatske snage su nedavno počinile pokolj u jednom bosanskom selu, izazivajući odmazdu snaga bosanskih muslimana; efekat je prisiljavanje bosanskih Hrvata da pobjegnu iz područja u kojima su u manjini u područja koja drže hrvatske snage", pisao je svojevremeno Soroš.