U svakom ratu, u svakom vremenu velikih stradanja i male nade postoje junaci, ljudi koji učine djela koja će ih nadživjeti i staviti u red osoba bez kojih ni sjećanje ni istorijski udžbenici neće biti mogući - takav čovjek bio je doktor Miodrag Lazić, dobri duh sarajevskih Srba.

Pojavio se prvo 1991. godine u Republici Srpskoj Krajini - u ratnim bolnicama u Dvoru na Uni, Glini i Kostajnici. Kao hirurg učestvovao je sa borcima u proboju koridora prema Srbiji.

A onda krajem ljeta 1992. stiže na Pale u ratnu bolnicu "Koran", pa onda u ratnu bolnicu "Žica" u Blažuju. Trebalo je da ostane mjesec dana, a ostao je 40 mjeseci.

Ogroman je broj boraca i civila koje je spasavao i liječio doktor Lazić, na čelu tima od nekoliko kolega hirurga, ljekara opšte prakse i medicinskog osoblja, kao i onih koji živote duguju doktoru i njegovim kolegama.

Nenadano je došao među sarajevske, trebevićke i romanijske Srbe i ušao u srca tih ljudi, u istoriji njihovog kraja i na kraju - u istoriju najznamenitijih Srba toga doba.

Doktor Miodrag Lazić rođen je u Zemunu 31. maja 1955. godine, gdje je završio osnovnu školu. Otac oficir biva premješten u Niš. U tom grad Lazić završava gimnaziju, a zatim i studije medicine. Specijalizaciju iz hirurgije završava na Vojnomedicinskoj akadamiji u Beogradu u 30. godini i postaje jedan od najmlađih hirurga.

Potom godinu dana radi u Vojnoj bolnici u Nišu, a onda prelazi na Hiruršku kliniku Kliničkog centra Niš.

Na poziv naroda Republike Srpske Krajine u julu 1991. godine odlazi kao hirurg dobrovoljac i godinu dana radi u ratnim bolnicama u Dvoru na Uni, Glini i Kostajnici.

U julu 1992. vraća se u Niš, ali ne zadugo. U BiH bukti rat. U septembru kao hirurg dobrovoljac dolazi na Pale u ratnu bolnicu "Koran". Poslije mjesec dana kao šef hirurške ekipe odlazi na Ilidžu i radi u ratnoj bolnici "Žica" u Blažuju.

Kao jedini hirurg za abdomen i grudni koš radi skoro dvije godine na prostoru najšireg ratišta Republike Srpske, pokrivajući prostor pet opština sa više od 100.000 stanovnika.

Doktor Lazić je svoju karijeru i svoje znanje stavio u službu pomoći Vojsci Republike Srpske i prekodrinskim Srbima, a svoj život je rizikovao radeći na najopasnijim mjestima, spasavajući sve ono što se moglo spasiti u ratnom haosu.

Otuda "Marš na Drinu" nije samo posljednja želja sjajnog doktora i još boljeg čovjeka već i moralna poruka Srbima - jedan smo narod.

Za sve vrijeme boravka na ratištima doktor Lazić je vodio svoj ratni dnevnik. Jedan dio tog dnevnika vodio je u pisanom obliku, a kad ne bi stizao od posla i obaveza, na kraju dana diktirao bi u svoj diktafon najznačajnije utiske koji su obilježili taj dan.

Kao veliki prijatelj Novinske agencije Republike Srpske - SRNA odlučio je da objavi dnevnik u agencijskom "aranžmanu". Izvršena je i kompletna grafička priprema i 1996. godine knjiga "Dnevnik ratnog hirurga" /Knin 1991. - Srpsko Sarajevo 1996./ ugledala je svijetlost dana.

"O bezumlju građansko-vjerskog rata u bivšoj BiH već se pisalo i pisaće se još dugo. Progovoriće mnogi, osvjetljavajući iz različitih uglova veliku nesreću naroda sa ovih prostora. Ali, od ovog svjedočenja hirurga Miodraga Lazića teško da će biti neposrednijeg i potresnijeg kazivanja o zlu koje se ovdje desilo", napisao je u predgovoru urednik ovog izdanja književnik Jovan Lubardić.

Dnevnik Miodraga Lazića - dnevnik je užasa, ali, istovremeno, i spomenik Čovjeku. Dnevnik užasa - jer ga donosi ratni hirurg sa prve linije fronta u kome se u najstrašnijim mukama umire ili ostaje obogaljeno, najčešće i fizički i psihički istovremeno...

Sa druge strane, to je svjedočanstvo o nadljudskoj borbi zdravstvenih radnika u nemogućim uslovima. To je svojevrsni omaž zdravstvenim radnicima uopšte, onima koji u svakom ratu ostaju u sjeni, a malo ili nimalo se zna o paklu kroz koji ovi junaci prolaze.

Knjiga "Dnevnik ratnog hirurga" dobitnik je prve nagrade "Inicijal" na Međunarodnom sajmu knjige u Nišu 1996. godine

U sjećanju su ostale veličanstvene promocije ove knjige. Jedna je bila u Nišu u prepunom amfiteatru Medicinskog fakulteta kojoj su prisustvovale njegove kolege doktori, profesori, kao i tadašnje rukovodstvo grada Niša. Druga je bila na Beogradskom međunarodnom sajmu knjige 1996. godine - bila je to najposjećenija promocija na sajmu te godine.

U "Dnevniku ratnog hirurga" najbolje se vidi veliko srce čovjeka, rođenog borca bez kompromisa i njegova zadivljujuća beskrajna ljubav prema narodu kome je pripadao.

Doktor Miodrag Lazić otišao je sa ovoga svijeta hrabro - kao ljekar i kao borac. Beskompromisno, a opet duboko emotivno, kao što je to bio i u ratnom paklu.

"Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi", napisao je Petar Petrović NJegoš.

Doktor Miodrag Lazić neće biti zaboravljn dok je sarajevskih Srba. Ne može umrijeti onaj ko je postao dio kolektivnog sjećanja i sinonim za humanost i opstanak.

Hvala, doktore!