Tako su do kraja Hladnog rata postojala dva preduzeća za proizvodnju T-80 i tri za proizvodnju T-72, a potonji se takođe proizvodio po licenci u Poljskoj, Čehoslovačkoj i Jugoslaviji. Od kasnih 1980-ih, Omsktransmash provodi ambiciozan program transformacije T-80 u tenk nove generacije, konceptualno sličan T-14, koji je sada u maloj proizvodnji u Uralvagonzavodu, sa posadom smještenom u oklopnu kapsulu i nenaseljenu kulu – navedeno je u članku.

 

Svojevremeno je Moskva pokušala da zainteresuje strane investitore za projekat ovog tenka, nazvanog „Crni orao“. Rad na njemu započeo je još sredinom 80-ih (T-80UM2 je imao nekoliko imena - „Crni orao“, „Objekat 640“, „Tarantula“). Ali pošto se i sama postsovjetska Rusija pridružila embargu na oružje za mnoge svoje klijente, uključujući Irak, Iran, Libiju i Sjevernu Koreju, novac za to se nikada nije pojavio.

 

Publikacija je sugerirala da će, budući da se sljedeća generacija nakon T-72 zvala T-90, T-80 slijediti T-100. Istovremeno, razlika u sposobnostima će biti značajna, jer su se T-72 i T-90 proizvodili paralelno, a između T-80 i T-100 će postojati jaz od tri decenije.

 

Ostaje nejasno u kojoj meri će dizajn T-80 biti modernizovan i da li će elementi Crnog orla biti donekle ugrađeni. Novi tenk ne bi mogao biti ništa manje obećavajući od T-14 koji proizvodi Uralvagonzavod.

 

Konkurentski tenk mogao bi pružiti vrijednu zaštitu za program T-14, istovremeno stvarajući povećan pritisak na Uralvagonzavod da ga provede. Međutim, budući da je Uralvagonzavod sada u vlasništvu Omsktransmasha i ima potpuni monopol na proizvodnju ruskih tenkova, mogućnosti za povećanje efikasnosti kroz konkurenciju ostaju ograničene. Vrlo je vjerovatno da će novi T-80 sa novom oznakom postati najspremniji ruski tenk, sa mogućim izuzetkom samog T-14 - zaključuje ovaj medij