Kako bi funkcionisao, to zahtijeva ravnotežu i sklad. Iako medicina svakim danom napreduje, i dalje postoji mnogo toga što istraživači ne znaju o zamršenosti i međusobnoj povezanosti imunoloških odgovora. Zasad ne postoje ni naučno dokazane direktne veze između načina života i poboljšanja imunološke funkcije, ali to ne znači da efekti načina života na imunološki sistem nisu intrigantni.

Brojni naučnici istražuju uticaj ishrane, vježbanja, starosne dobi, psihičkog stresa i drugih faktora na imunološki odgovor. Ne pušite, redovno jedite voće i povrće, redovno vježbajte, održavajte zdravu težinu, alkohol pijte samo umjereno, osigurajte svom tijelu odgovarajući san, preduzmite sve da izbjegnete infekcije (da, važnost pranja ruku nije precijenjena!) te pokušajte smanjiti stres na najmanju moguću mjeru, uopštene su smjernice koje možete preduzeti kako biste prirodno održali svoj imunološki sistem snažnim i zdravim.

Na portalu Harvard Health naučnici su iznijeli pet istina o imunitetu koje bismo svi trebali uzeti u obzir kako bismo se lakše nosili sa svim onim izazovima koji nam prijete i narušavaju zdravlja. Pokušaj podsticanja stanica imunološkog sistema posebno je komplikovan jer postoji toliko različitih vrsta stanica u imunološkom sistemu koje na toliko različitih načina reaguju na različite mikrobe.

Koje biste stanice trebali podstaći kako biste ostali zdravi, kompleksno je pitanje. Ono što je poznato jest da tijelo stalno stvara imunološke stanice. Svakako stvara mnogo više limfocita nego što ih je, laički rečeno, moguće iskoristiti. Višak stanica se uklanja prirodnim procesom smrti stanice ili apoptozu. Niko ne zna pravi “sastav stanica” imunološkog sistema koji bi garantovao funkcioniranje ljudskog organizma na optimalnom nivou.

Nauka još nije jasno definisala zašto se to događa i napada li možda imunološki sistem sam sebe, no sasvim je sigurno da stres, naš životni stil i loša ishrana izazivaju neprimjerene reakcije našeg imunološkog sistema, zbog čega se na kraju razbolijevamo.

1. Starenje

Sposobnost naše imunološke reakcije starenjem se smanjuje, što zauzvrat doprinosi većem broju infekcija pa i pojavljivanja raka. Kako se očekivano trajanje života u razvijenim zemljama povećalo, tako se povećava broj bolesti povezanih sa starenjem. U poređenju s mlađim ljudima, starije osobe imaju veću vjerovatnost obolijevanja od nekih zaraznih bolesti i, što je još važnije, da će umrijeti od njih. Infekcije respiratornog sistema, gripa, a posebno upala pluća, vodeći su uzrok smrti kod osoba iznad 65 godina starosti širom svijeta.

Naučnici primjećuju da je taj povećani rizik povezan sa smanjenjem T stanica, vjerovatno zato što timus atrofira s godinama i proizvodi manje T stanica, što otežava borbu protiv infekcije. Naime, žlijezda timus od vitalnog je značenja za cjelokupno zdravlje pa i imunološki sistem. Ona proizvodi T stanice koje štite od infekcija, ali nakon puberteta njegova efikasnost počinje opadati.

Neke teorije govore kako bi to mogao biti razlog zašto su stariji ljudi osjetljiviji na rak. Je li to smanjenje funkcije timusa zaista presudno kod pada imuniteta ili i neke druge promjene igraju ulogu, nije još potpuno razumljivo ni naučnicima. Druga je teorija da je krivac za smanjenje odbrambene snage organizma koštana srž koja postaje manje učinkovita u proizvodnji matičnih stanica.

Smanjenje imunološkog odgovora na infekcije vidi se i po reakciji starijih ljudi na vakcine. Na primjer, iako je kod osoba starijih od 65 godina vakcina protiv gripe mnogo manje učinkovita u odnosu na zdrave školarce, vakcinisanje je ipak znatno smanjilo stope bolesti i smrti kod starijih osoba. Nadalje, čini se kako postoji veza između ishrane i imuniteta kod starijih osoba. Neuhranjenost, koja je iznenađujuće česta čak među tom populacijom čak i u bogatim zemljama, poznata je kao “malnutricija mikronutrijenata” ili poremećaj nutritivnog statusa. Stariji ljudi obično jedu količinski manje, a često i ne jedu raznoliku ishranu. Stoga je njima nužna dopuna ishrane kroz dodatke ishrani, no obvezno uz konsultaciju s lijekarom, jer već i male promjene mogu imati ozbiljne posledice u ovoj starosnoj grupi.

2. Ishrana i suplementi

Zdrav imunološki sistem treba dobru, redovnu hranu, premda ima relativno malo studija o učincima ishrane na imunološki sistem ljudi – čak je više studija koje povezuju uticaj ishrane na liječenje nego na prevenciju bolesti. Ipak, postoje neki dokazi da nedostaci u mikronutrijima, posebno nedostatak cinka, selena, željeza, bakra, folne kiseline i vitamina A, B6, C i E, mijenjaju imunološke reakcije.

Ako sumnjate da ishranom ne unosite sve potrebne nutrijente (a većina ljudi ne unosi, ne samo zbog pogrešne ishrane nego i zbog kvalitete hrane!), korisno je uzimati suplemente. Oko beta-glukana nito ne spori; oni su dokazano naši najbolji odbrambeni saveznici. Ljudsko tijelo ne može sintetizirati beta-glukan i ne može metabolizirati beta-glikozidne veze prisutne u beta-glukanu. Stoga beta-glukan unesen oralno u organizam stiže nepromijenjen do tankog crijeva, gdje se pomoću M stanica prenosi do limfnog tkiva lociranog u Peyerovim pločama (nakupine limfnih stanica u submukozi tankog crijeva ).

Beta-glukani posredno povećavaju otpuštanje i pojačanu aktivnost enzima lizozima, elastaza, kolagenaza i opuštanje citokina. Sve to doprinosi bržem i jačem odgovoru organizma na patogene što se očituje povećanom otpornošću organizma na infekcije, ali i smanjenje simtpoma i brži oporavak kod već postojećih infekcija.

3. Izloženost stresu

Savremena medicina često raspravlja o povezanosti uma i tijela, odnosno uticaju psihe na obrambene funkcije organizma. Široka paleta bolesti, posebno želučane i kožne tegobe te srčane bolesti, povezani su s posledicama emocionalnog stresa.

No stres je teško definisati, jer ono što može izgledati kao stresna situacija za jednu osobu, nije toliko stresna za neku drugu. Kada su ljudi izloženi situacijama koje smatraju stresnim, teško je mjeriti koju količinu stresa osjećaju u tom trenutku, a ljekaru je teško znati je li subjektivni utisak pacijenta o visini stresa zaista tačan. Naučnik može samo mjeriti stvari koje mogu odražavati stres, kao što je broj otkucaja srca u minuti, ali to takođe mogu odražavati i drugi faktori.

4. Hladnoća

Gotovo svako od nas jednom je čuo savjet majke ili bake: “Obuci se da se ne prehladiš!” Normalna izloženost umjerenoj hladnoći ne povećava osjetljivost na infekciju. Većina naučnika slažu se u tome da krivac za učestalost prehlade i gripe baš u zimskim mjesecima nije hladnoća već činjenica da ljudi sve više vremena provode u zatvorenom prostoru, u bliskom kontaktu s drugim ljudima koji mogu prenijeti svoje klice. Kod prekomjernog grijanja suvi zrak suši sluznicu disajnih puteva pa ona više nije u stanju uništavati potencijalne napadače.

Izlaskom na svjež i hladan vazduh sluznica reaguje pojačanim lučenjem sekreta, čime se pojačava učinak čišćenja nosa. I kretanje ubrzava disanje, a time i čišćenje disajnih puteva. Naime, dok mirno sjedite, vazduh se izmjenjuje tek u jednoj trećini pluća, dok se u preostalom dijelu nakuplja sekret i ustajali vazduh, što pogoduje razvoju bakterija.

Naučnici su se bavili problematikom povećanjem gornjih respiratornih infekcija kod skijašica koje su trenirale na hladnoći, no nisu mogli sa sigurnošću ustanoviti jesu li ove infekcije uzrokovane hladnoćom ili drugim faktorima kao što je intenzivna vježba ili suhoća vazduha. Neki naučnici čak tvrde i to da izloženost hladnoći može smanjiti sposobnost suočavanja s infekcijom. Dakle, ako ste se malo smrznuli, vaš jedini problem može biti hipotermija – o imunitetu ne brinite.

5. Fizička vježba

Redovna vježba je jedan od stubova zdravog života. Poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sistema, smanjuje krvni pritisak, pomaže u kontroli težine i štiti od raznih bolesti. Baš kao i zdrava ishrana, vježbanje može pridonijeti opštem zdravlju, pa s toga i zdravom imunološkom sistemu. Vježba podstiče i cirkulaciju, što omogućava stanicama imunološkog sistema slobodno kretanje po tijelu i učinkovito obavljanje svoje funkcije.

Naučnici su proučavali i uticaj vježbe na osjetljivost osobe na infekcije. Posebno ih je zanimalo može li intenzivno vježbanje smanjiti imunološku funkciju. Provjeravali su krv i urin prije i poslije vježbe kako bi otkrili promjene u imunološkom sistemu. Na kraju su došli do zaključka kako je i ovde zlatno pravilo – umjerenost.

Ipak, savremene tehnologije koje se primjenjuju u istraživanjima, popup tzv. “gene chips”, koji omogućuju naučnicima da vide kako se neki geni “uključuju” ili “isključuju” u određenim fiziloškim uslovima, sigurno će u budućnosti dati neke preciznije odgovore, piše Ordinacija.hr.