Njih dvoje su kao predsjednici dva udruženja koja datiraju deceniju i po, odnosno dvije i po decenije koliko funkcionišu u Srbiji, potpisali protokol o međusobnoj saradnji sa Udruženjem oboljelih od karcinoma istočne Hercegovine koje je nedavno formirano u Trebinju.

 

Dr Đuro Masleša, predsjednik trebinjskog Udruženja, kaže da je ugovor potpisan na obostrano zadovoljstvo i uz razmjenu iskustava, prvenstveno na korist pacijentima, u kom smislu su posjetili i Bolnicu Trebinje i njeno Onkološko i Hirurško odjeljenje.

 

Snežanu i Dragana je spojila bolest iz koje su, kako kažu, izašli mentalno jači, a nakon suočavanja sa činjenicom da će doživotno nositi stome, sustigla ih je i ljubav koja im je, slažu se oboje, dala mnogo snage i još uvijek su jedno drugom najveći oslonac, provodeći vrijeme na relaciji Foča, odakle je Dragan, Banjaluka, Beograd.

 

"U Foči smo na reci napravili kuću i tu provodimo najveći deo vremena, mada smo planirali od iduće godine u naše četiri sobe održavati i razne seminare, a imamo i likovnu koloniju, kako bismo tu okupljali što više naših članova, jer, bez obzira na pol, godine, mesto življenja, kada se ljudi suoče sa bolešću, povlače se u sebe uz neizbežno pitanje - zašto se to baš njemu desilo, tako da tu stupa na scenu Udruženje da podrži ljude, da im pokaže da, kada su se izborili sa bolešću, nošenje stome ne znači bolest, već samo malo drugačije pražnjenje na koje se treba navići", kaže Snežana, pričajući o kanceru debelog crijeva, rektuma, kolitisu, Kronovoj bolesti, čije su najčešće posljedice nošenje stoma, koju ona nosi 32 godine.

 

Prisjećajući se da se s tim suočila u trideset šestoj godini, svih bolova i nesvjestica koje je u početku imala, ona je citirala našu poznatu glumicu Merimu Isaković, koja je nakon što je završila u kolicima kazala da je jedan svoj korak od 25 centimetara pravila tri sata, napominjući da ju je ta rečenica uvijek pomjerala naprijed, pa se priključila i Evropskom udruženju stomičara i sve kasnije članove upućivala na ljude sa sličnim problemima širom svijeta.

 

Njen suprug Dragan kaže da su njih dvoje u Trebinje i došli upravo zbog pružanja podrške oboljelim od malignih bolesti u istočnoj Hercegovini, jer se njihovo ogromno iskustvo najbolje prenosi direktnim kontaktom sa novim pacijentima, ali i njihovim porodicama, osposobljavajući ih da nastave normalan dotadašnji život.

 

"Odnedavno imam i projekat edukacije maturanata srednjih medicinskih škola, jer donedavno stoma nije bilo ni u njihovim udžbenicima, a novom zdravstvenom radniku u nekoj zdravstvenoj ustanovi je potrebna spoznaja da takvih pacijenata ima, recimo, i na očnim odjeljenjima", kaže Dragan, dodajući da je nedavno takvo predavanje imao i u UKC RS u Banjaluci, gdje mu je dr Vlado Đajić rekao da su do sada zdravstveni radnici edukovali pacijente, a sada i pacijenti edukuju njih i to vrlo uspješno.

 

Osim što pacijentima prenose i neke praktične stvari kada su u pitanju stome, ovaj neumorni par postiže veliki uspjeh i na psihološkom polju, jer gotovo svi prolaze iste faze, krize i depresivna stanja, a iskustva onih koji su to prošli su novim pacijentima neprocjenjiva.