Društvene mreže doslovno "gore" od najpogrdnijih riječi, a o Srbima iz Republike Srpske, koji su išli na obilježavanje u Sremsku Mitrovicu, napisano je da su dolazili da mijenjaju političke prilike i pruže podršku predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji se suočava sa masovnim protestima.

"Zašto se mešate, prekodrinci, međedi, sendvičari, krezubi", samo su neke od salvi uvreda koje su preplavile društvene mreže, a oglasio se i nekadašnji srpski košarkaš Vladimir Štimac.

"Šta kažu studenti iz Republike Srpske na partnerstvo između Dodika i Vučića i to što im vuku bake i deke na Vučićeve mitinge?", upitao je Štimac.

Ako tome dodamo da dio građana Srpske ide na glasanje u Srbiju, što takođe izaziva ogorčenje u dijelu srpske javnosti, postavlja se nekoliko pitanja - da li postoji razdor i netrpeljivost između dijela Srba s dvije strane rijeke Drine, kako je stvorena slika da ovaj broj Srba iz Republike Srpske može da utiče na političke procese u Srbiji, i kako raspetljati višegodišnje međusobno uplitanje u političke prilike i procese?

Medijska stručnjakinja Nataša Tešanović ističe da je ova pojava, nažalost, starija od ovogodišnjeg obilježavanja Sretenja.

"Izlive nezadovoljstva jednog dijela srpske javnosti prema 'nepoželjnim rođacima iz provincije', tj. Srbima s ove strane Drine imamo prilike da slušamo zadnjih nekoliko godina, u gotovo svakom izbornom ciklusu, a naročito za vrijeme lokalnih izbora", kaže Tešanovićeva za "Nezavisne novine".

Frustracija: Tada su, podsjeća, u pojedinim mjestima, naročito u Beogradu, nesporno zabilježeni slučajevi spornih prijavljivanja prebivališta tzv. nerezidenata.

"I mada su to radili i sami građani Srbije, i mada je broj ljudi iz Republike Srpske koji su u tome učestvovali premali da bi uopšte uticao na izborni rezultat, pogotovo ako se uzme u obzir procenat apstinenata u tim mjestima, bijes se izlio na njih. Ovdje uopšte ne sporim da je bilo zloupotreba tih ljudi, kao što ih ima u samoj Srpskoj, gdje za famozni sendvič i 10-20 maraka po glavi organizovano dovoze ljude da 'omasove' stranačke mitinge. Ali, ovoliki odijum dijela javnosti u Srbiji prema 'prekodrinskim međedima, sendvičarima, šumnjacima' i kako nas sve ne zovu se, po meni, može tumačiti kao manifestacija fenomena koji je u psihologiji poznat kao transfer ili displasman", smatra Tešanovićeva.

Naime, kako je ocijenila, nagomilana nemoć i frustracija zbog problema koji niste u stanju sami da riješite aktivira psihološku odbranu koja podrazumijeva prebacivanje negativnih osjećanja na nekog ili nešto drugo.

Zabrinutost: Ono što brine je, dodaje ona, to što ovdje svjedočimo maltene kolektivnom ispoljavanju, koje ide od molbe "braći" da ne dolaze, do prijetnji da će im biti zabranjen prelazak granice zauvijek, i to od istih ljudi.

"Ne aboliram bilo koga ko dozvoljava sebi da bude politički zloupotrijebljen, a naročito one koji svjesno koriste svoje pristalice i uhljebe kako bi dio negativne energije građana preusmjerili sa njih samih i otvorili front koji volšebno njima ide u prilog. Međutim, svaljivati svu krivicu na narod u Republici Srpskoj, koja ima stanovnika taman koliko SNS glasača, jeste i degutantno i beskorisno. Ipak mislim da se radi o manjini, istina vrlo glasnoj i vrlo prisutnoj na društvenim mrežama, zbog čega je ta tema i dobila ovoliko pažnje i da će promjene do kojih mora doći, ako želimo da opstanemo kao narod, obesmisliti ovaj čitav diskurs. Problem možemo riješiti tako što ćemo ga… riješiti, što bi rekao Skot Pek. I tad ćemo se sresti", poručuje Tešanovićeva.

Đorđe Vuković, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Banjaluci, smatra da je precijenjena politička moć glasača iz Srpske u Srbiji, kako po broju onih koji koriste pravo glasanja, tako i po predrasudi da su to sve glasači SNS-a.

On ističe da u javnom mnjenju Srbije preovladavaju dvije krajnosti, odnosno dva vrlo isključiva pogleda na Srbe zapadno od Drine.

"Jedna je idealizovana slika kao nekih supersrba, prekaljenih boraca, čuvara tradicije i identiteta, a druga je u kontekstu bosančerosa, genocidaša, republike šumske, socijalnog i kulturnog tereta Srbiji i tako dalje. Kroz ta gledišta se zapravo oslikavaju dva lica Srbije - jedno je izrazito nacionalno, čak romantičarsko i nerealno, a drugo je autošovinističko", naveo je Vuković u izjavi za "Nezavisne novine".

Greške: Prema njegovim riječima, kada je riječ o refleksiji proslave Sretenja, tu postoje dva procesa.

"Mislim da su studenti uspjeli da premoste čak i one male regionalne antagonizme između Beograda i Novog Sada i da su susretima i šetnjama oplemenili i ojačali te spone. S druge strane, učešće Milorada Dodika na skupu u Sremskoj Mitrovici i onaj besramni govor i onaj odlazak autobusa, sa još živim sjećanjem, preuveličanim, na neku ulogu glasača iz Srpske za pobjedu SNS-a u Beogradu prije svega, jeste dodatno to kompromitovalo. Ako su između Beograda i Novog Sada ojačane veze, s druge strane, prema Srbima s ove strane Drine ta se slika kompromitovala. Dodik je govorio da govori u ime svih Srba. Ja sam javno rekao da u moje ime ne govori i da se nadam da ima u Srpskoj ljudi čije su oči i srce bili u Kragujevcu", kaže Vuković.

On dodaje da "nam se greške ponavljaju stalno" i da je ono što se dešavalo sada, na Sretenje, možda u našoj istoriji najilustrativniji primjer tokom kojeg se umjesto sloge došlo do ozbiljnog razilaženja.

"Vidjeli smo banalizaciju i vulgarizovanje nacionalnog pitanja koje je nama suštinski važno, ali ne na ovakav način da se zloupotrebljava, za odbranu vlasti i satanizovanje 'protivnika' u smislu vlastitog naroda, kojem je dosta svega", poručuje Vuković.

Ustanak: On smatra da ljudi koji su pogrdnim imenima nazivali Srbe iz Srpske ne pripadaju istinski ovoj "vaskrsloj srpskoj svijesti" koju predstavljaju svi oni koji svim srcem i razumom podržavaju, kako ga je nazvao, "studentski ustanak".

"Taj prostakluk sigurno nije alternativa Vučićevom prostakluku", naveo je Vuković.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da je ono što se vidjelo u Sremskoj Mitrovici više ličilo na sabor političke partije, što je sasvim legitimno, ali ne na praznik kakvo je Sretenje.

"Da su normalne prilike, na sretenjskom saboru su trebali da budu svi Srbi, čitav politički, vojni i crkveni vrh. Ali, nažalost, kontekst i društveno-političke okolnosti pod kojim se taj sabor desio su dovele do toga da je to ispalo kao neki politički miting. Najgore što može da se desi po nas Srbe trenutno u ovoj situaciji jeste da idemo jedni na druge", kaže Vasić za "Nezavisne novine".

Najvažnije je, dodaje, da se smiri situacija, ali i da politički vrh tako ozbiljne praznike, odnosno događaje stavlja van konteksta politike. Republika Srpska i Srbija, podsjeća, imaju specijalne paralelne veze, koje se, dodaje, očito negdje možda i zloupotrebljavaju.

"Ali, opasno je i ružno i nepotrebno da tamo neki ljudi iz Srbije Srbe iz Srpske nazivaju pogrdnim imenima. To su Srbi. To je jedan kontingent. Ali, takođe, ja sam mišljenja da ljudi koji ne žive u datoj državi ne bi trebali da biraju vlast u toj državi", naveo je Vasić i dodao da predsjednici Srpske i Srbije Milorad Dodik i Aleksandar Vučić moraju da se izdignu iznad partije i politike.

Za sljedeće Sretenje je, dodao je Vasić, najvažnije da se srpski narod ne dijeli.

"Srbi, kad god su se dijelili, bili su na granici opstanka. Da nismo bili zajedno pod najezdom nekih silnih ideologija, propali bismo kao društvo. Do sljedećeg Sretenja moramo da se ujedinimo, da stavimo politike po strani. I Vučić i Dodik su trenutno legitimno tu gdje jesu. Proći će oni, ali treba da gledamo šta će da bude za 100 godina", ističe Vasić za "Nezavisne novine".