Kafa potiče od zimzelenog grma poznatog kao drvo kafe (Coffea), koje uspijeva primarno u tropskim regionima Afrike, posebno na teritoriji Etiopije i Sudana.

 

Ovo drvo je prepoznatljivo po svojim sjajnim zelenim listovima, bijelim cjvetovima i crvenim ili purpurnim plodovima. A ti plodovi, koji su poznati kao "zrna kafe", zapravo su sjemenke smještene unutar bobica drveta kafe. Nakon berbe, ova zrna prolaze kroz različite procese kako bi se dobilo sušeno zrno kafe. Zatim se prži, melje i koristi za pripremu omiljenog napitka.

 

Jedna od najpoznatijih legendi o porijeklu kafe datira iz 9. vijeka i potiče iz Etiopije. Prema ovoj legendi, mladi pastir po imenu Kaldi primijetio je da njegove koze postaju neuobičajeno energične nakon što pojedu bobice sa određenog grma. Kaldi je o tome obavijestio lokalni manastir, gdje je monah eksperimentisao sa ovim bobicama. Ispostavilo se da one mogu da održe budnost i energiju uz stimulativne efekte tokom dugih sati molitve što je bio razlog monasima za zabrinutost. Kafa, primijetili su monasi, mora da je đavolje djelo.

 

Tamošnje vjerske vođe bacile su zrna kafe drveta u vatru da ih unište — ali prijatna aroma koja je nastala ubijedila ih je da kafi daju drugu šansu. Slično kao i sa čajem, pečenu kafu su stavili u toplu vodu i nastala je kafa (napitak).

 

Tako se priča o stimulativnim efektima kafe brzo proširila…

 

Prije nego što je postala napitak kakav danas poznajemo, kafa je korišćena na različite načine. U Etiopiji, bobice su se mljele i miješale sa vodom i začinima, a ponekad i sa životinjskom mašću, praveći kuglice koje su se koristile kao izvor energije. Takođe, od kafe se pravilo i vino, fermentacijom osušenih zrna u vodi.

 

U 15. vijeku, Arapi su otkrili kafu i počeli su da je gaje. Jemen je postao glavni svjetski snabdjevač kafe, a izvoz iz luke Moka bio je strogo čuvana tajna. Arapi su dugo čuvali tajnu o kafi, zabranjujući izvoz biljke kako bi zadržali monopol.