Povod za pismo je konkurs Muftijstva travničkog za dodjelu nagrade „Kasim-ef. Mašić“, koja se tradicionalno dodjeljuje u okviru mektebske nastave.

Autor ističe da Mašićeva ratna biografija, uključujući službu u 13. SS diviziji „Handžar“ i presudu jugoslovenskog vojnog suda iz 1945. godine, otvara pitanje primjerenosti da javno priznanje za djecu nosi njegovo ime.

U pismu se podsjeća na inicijativu koju je 2021. godine pokrenuo tadašnji poslanik Damir Arnaut, a kojom je Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio zaključak o uklanjanju naziva javnih površina po osobama koje su sarađivale s nacističkim i fašističkim snagama tokom Drugog svjetskog rata. Autor tvrdi da se taj princip u praksi primjenjuje selektivno.

Kao primjere navodi više događaja organizovanih pod okriljem Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, među kojima su obilježavanje godišnjica Huseina ef. Đoze, manifestacija „Dani Husein-ef. Đoze“, promocija sabranih djela Mustafe Busuladžića, kolokvijum posvećen Salihu Hadžialiću i Muhamedu Ždraloviću, kao i nastavak dodjele nagrade „Kasim-ef. Mašić“.

Prema autoru, riječ je o ličnostima čije biografije otvaraju pitanja njihovih veza sa nacističkim strukturama i formiranjem 13. SS divizije „Handžar“, zbog čega smatra da njihovo institucionalno obilježavanje predstavlja problem koji prevazilazi okvir unutrašnjih pitanja Islamske zajednice.

Posebna pažnja posvećena je presudi protiv Kasima ef. Mašića iz 1945. godine, za koju autor navodi da je dostupna i na njemačkom jeziku pod naslovom „Militärgerichtsurteil von Kasim Mašić (1945)“.

U tom kontekstu postavlja pitanje zašto bivši visoki predstavnik Christian Schmidt, kao ni međunarodna zajednica, nisu javno reagovali na ovakve slučajeve.

Schmidt je u Bosnu i Hercegovinu došao s bonskim ovlastima: s moći da mijenja zakone i smjenjuje izabrane dužnosnike.

Prema riječima autora, ono što u vlastitoj zemlji ne bi smio ni zamisliti, ovdje je mogao potpisom. Otišao je nakon pet godina, u sjeni pritisaka i rasprava o svojoj ulozi.

Kroz cijelo to razdoblje o jednome se nije oglasio. Islamska zajednica pod svojim institucionalnim kišobranom komemorira i nagrađuje figure čija ratna biografija uključuje suradnju s nacističkim formacijama, a u jednom slučaju i pravomoćnu presudu vojnog suda.

Autor takođe kritikuje, kako navodi, izostanak reakcije Damira Arnauta na navedene događaje, ocjenjujući da se antifašistički kriterijumi primjenjuju selektivno.

Kao dodatni primjer navodi obilježavanje Dana Armije Republike BiH, tokom kojeg se, prema njegovim tvrdnjama, na promotivnim materijalima pojavio i lik Sakiba Mahmuljina, pravosnažno osuđenog zbog nesprečavanja zločina odreda „El-Mudžahedin“.

U zaključku pisma autor ocjenjuje da Bosna i Hercegovina ostaje zemlja u kojoj postoje različiti aršini kada je riječ o odnosu prema istorijskim ličnostima i ratnom nasljeđu, te poziva međunarodne institucije da, ukoliko već raspolažu širokim ovlašćenjima, jednako primjenjuju standarde koje zagovaraju.

Autor: Frano Yehuda Kolonomos Martinčević