Na prošlogodišnjoj listi zemalja sa najdužim radnim vremenom prednjače Meksiko, Kostarika i Čile. U ovim zemljama prosječan godišnji broj radnih sati iznosi oko 2.200, što se prevodi na otprilike 43 do 44 sata sedmično. Glavni razlozi za duže radno vrijeme su veći udio radno intenzivnih industrija, poput poljoprivrede, i manje razvijene socijalne politike koje omogućavaju kraće radno vrijeme.

Nasuprot tome, Njemačka, Danska i Norveška imaju najkraće prosječno radno vrijeme. U Njemačkoj, prosječni radnik godišnje radi oko 1.343 sata, što je manje od 27 sati sedično. Kulture u ovim zemljama naglašavaju važnost ravnoteže između posla i privatnog života, a razvijene socijalne politike podržavaju fleksibilnije uvjete rada, navodi se u istraživanju “Visual Capitalist”.

Razlike između najdužeg i najkraćeg radnog vremena mogu doseći čak 900 sati godišnje, što ukazuje na značajne razlike u radnim kulturama širom svijeta.

Prema podacima Eurostata, na vrhu liste trenutno se nalazi Turska sa 44.2 radna sata sedmično, a odmah iza nje slijedi Srbija sa 41.7 sati, što je za 0.2 sata više nego što stoji u istraživanju “World Population Review”.

Na trećem mjestu je Bosna i Hercegovina sa 41.4 sata sedmično, a slijede Grčka (39.8), Rumunija (39.5), Poljska (39.3) i Hrvatska (38.1).

Na dnu popisa su Nizozemska sa prosječnih 32.2 sata i Austrija sa 33.6 sati, piše nova.rs.