Obzirom da naziv, oni koji dođu, vjerovatno, očekuju “uglancanu” ulicu. Ali, stanovnike najvećeg grada Srpske i posjetioce dočekuju popucale ploče, neujednačen pločnik, ulegnuća i šahtovi koji nisu u istoj ravni sa šetalištem.

Dovoljno je samo prošetati nekoliko metara da shvatite da su štikle u ozbiljnoj opasnosti, a ni patike nisu bez rizika. Estetika je ovdje dobro narušena.

Njen pravi naziv je Ulica Veselina Masleše, ali skoro niko tako je ne zove. Za Banjalučane ona je i dalje – Gospodska. Ime vuče još iz austrougarskog perioda, kada su njome šetali trgovci, ugledni građani i elita tadašnjeg društva. Bila je to ulica šarma, elegancije, dostojanstva. Danas ne podsjeća na nekada prestižni gradski korzo.

Ovo šetalište danas vapi za ozbiljnom sanacijom.

-U ovoj ulici je lakše slomiti štiklu, nego prošetati bez nerviranja – poručuje jedna sugrađanka. I zaista je dovoljno da pogledate pod noge i uvjerite se sami.

I nije ovo samo problem estetike, ovo je pitanje odnosa prema simbolima grada. Ako ne možemo održavati i sačuvati srce Banjaluke, šta to govori o našem odnosu prema ostatku grada?