Danas se u njoj, okruženom zelenilom, obrazuju budući njemački doktori i brinu se o pacijentima i baš ništa na prvi pogled ne odaje da bi bolnica mogla imati nekakvu mračnu prošlost. Jedino što se ne uklapa u tu idilu jest šest bronzanih pločica u podu ispred glavnog ulaza i zaraslo groblje malo niže niz ulicu.

Većina studenata vjerojatno nije svjesna da su tim istim hodnicima, po kojima oni danas hodaju, prije nešto manje od devedeset godina hodali Hitlerovi gospodari života i smrti.

Bolnica u Neuruppinu bila je jedna od prvih, a prema nekim dokumentima i prvi sabirni centar za mentalno zaostale ljude, koje je nacistička Njemačka jednostavno smatrala - smećem.

Hitler donio zakon o steriliziranju prije nego što je počeo s masovnim pogubljenjima Adolf Hitler je oduvijek smatrao da njemački narod mora biti savršen i očišćen od svih "parazita" i ljudi koji su po njegovu mišljenju bili nedostojni života. Hitler je o tome pisao i u "Mein Kampfu" i čim je došao na vlast, svoje ideje je počeo provoditi u djela.

Tako je u julu 1933. godine donesen "zakon o steriliziranju", kojim se željelo spriječiti razmnožavanje ljudi s nasljednim bolestima. Tako su nacisti od 1933. takve ljude počeli skupljati u bolnice poput one u Neuruppinu i slali ih na sterilizaciju, kako ne bi mogli imati potomke i tako "zagađivati" njemačku naciju.

Sterilizacija je, iako stravična kao ideja, izgledala kao kamilica u usporedbi s onim što se kasnije događalo s takvim bolesnicima. Hitler je 1940. potpisao Aktion T4, prema kojem se psihičke bolesnike više neće sterilizirati, nego ubijati. Njemačka je do grla bila u ratu, trebala je sve više mjesta u bolnicama i "ljudski šljam" u vidu psihičkih bolesnika trebalo je istrijebiti.

U bolnici u Neuruppinu liječnici su prvo odlučivali o tome tko je dovoljno lud da bude steriliziran, a nakon uvođenja plana T4 sterilizaciju je zamijenila smrtna presuda. Sve je bila stvar subjektivnog dojma liječnika bolnice.

Iz Neuruppina slali ljude u smrt, ali ih i ubijali na licu mjesta

Steriliziranih je u Njemačkoj u to vrijeme bilo skoro 360.000, a malo manje od 100.000 mentalnih bolesnika je pogubljeno tijekom rata. Dio njih, oko 2500, u plinske komore išao je baš iz Neuruppina, ali neki su bili pogubljeni i na licu mjesta. Što iz zabave, što kao rezultat eksperimenata i "evaluacije" jesu li dovoljno ludi da ih se šalje u komore.

Tačnih podataka nema, ali brojke variraju od nekoliko desetaka, preko nekoliko stotina do više od tisuću žrtava bolnice u Neuruppinu. Groblje Treskow potpuno je zapušteno i u nekoj drugoj priči izgledalo bi kao iz nekog fantasy svijeta, no ovdje fantazije nema. Realnost je stravična.

Velika čelična vrata već je na pola preuzeo bršljan, koji prekriva doslovno svaki centimetar groblja. Nekako se još drže samo stare staze koje vode između grobova, od kojih tek poneki izviruje iznad te zelene površine.

Na groblju kasnije pokapani pacijenti bolnice koji nisu imali nikoga. Među njima su i grobovi koji datiraju nakon rata. Do sedamdesetih godina ovdje su pokapani pacijenti iz bolnice, koji nisu imali nikakve rodbine. S vremenom je groblje zapušteno, ali ima i onih grobova koji se povezuju s mračnom prošlosti groblja i bolnice.

Na jednom od njih, ako razmaknete bršljan, jedva se može iščitati ime Hildegard Meyer, supruge Herberta Meyera, glavnog doktora bolnice u Neuruppinu. Datum smrti je 2. svibnja 1945. godine, dan nakon što je Crvena armija ušla u grad. Hildegard i Herbert počinili su samoubojstvo zajedno s ostalim šefovima bolnice, baš kao i svi lideri nacističke Njemačke u bunkeru u Berlinu tri dana ranije.

Groblje krije masovne grobnice?

Grob Hildegard Meyer je obilježen, ali grobovi žrtava njezinog supruga nisu. One su navodno razbacane po groblju, pokopane bez imena i prezimena i ostavljene na zaborav. Sveštenici iz Neuruppina pričali su da je groblje prepuno masovnih grobnica, iako njihove lokacije, barem zasad, nisu utvrđene.

Koliko je tačno grobova ubijenih pacijenata nitko ne zna, ali se zna da su ih puno više gospodari smrti iz Neuruppina poslali u bolnicu u obližnji Bernburg, gdje su bili sistematski ubijani. Grad Neuruppin svjestan je strahota koje su se u njemu dogodile.

Tako je u planu gradskih vlasti da se uskoro krene sa saniranjem groblja Treskow i njegovom detaljnom analizom. Dotad će gusto zarasli bršljan čuvati tajnu bolnice u Neuruppinu, koja danas ipak živi neke puno ljepše dane od onih iz svoje stravične prošlosti.