Prema njegovim riječima, moderni američki lideri vide diplomatiju kao nešto zbog čega treba da imaju "lične odnose sa neprijateljem", pokušavaju da preobraze ili osude svoje sagovornike i ne pokušavaju da shvate njihovo razmišljanje.

 

Kisindžer smatra da bi SAD trebalo da traže ravnotežu između sebe, Rusije i Kine.

 

Po njegovim riječima sve što SAD treba da rade je da ne jačaju tenzije, već da stvaraju mogućnost, kako bi imale neku svrhu.

 

Kisindžer, koji sada ima 99 godina, elaborirao je ulogu Zapada u sukobu u Ukrajini u nedavnoj knjizi u kojoj se profilišu istaknuti lideri poslije Drugog svjetskog rata.

 

On je opisao odluku Rusije da pošalje trupe u Ukrajinu kao motivisanu sopstvenom bezbjednošću, jer bi ulazak Ukrajine u NATO pomjerio oružje alijanse na 480 kilometara od Moskve.

 

Nasuprot tome, ako bi Ukrajina u potpunosti potpala pod ruski uticaj, malo bi se šta učinilo da se "smire istorijski evropski strahovi od ruske dominacije".

 

Diplomate u Kijevu i Vašingtonu trebalo je da izbalansiraju ove zabrinutosti, naveo je u knjizi, opisujući trenutni sukob u Ukrajini kao "izrastanje neuspjelog strateškog dijaloga".

 

U razgovoru za "Vol strit žurnal" mjesec dana nakon objavljivanja knjige, Kisindžer je ostao pri svom insistiranju da je Zapad trebalo da ozbiljno shvati bezbjednosne zahtijeve ruskog predsjednika Vladimira Putina i da je odbio  da potvrdi da Ukrajina jednog dana neće biti primljena u NATO savez.

 

Uoči svoje vojne operacije u Ukrajini, Rusija je SAD-u i NATO-u predstavila pisane nacrte svojih bezbjednosnih zabrinutosti, koje su obije strane odbacile.

 

Kisindžer, koji je kasnih 1960-ih i ranih 1970-ih vodio opsežne pregovore sa vijetnamskim komunistima čak i dok je američka vojska vodila rat protiv njih, rekao je da savremeni američki lideri imaju tendenciju da gledaju na diplomatiju kao na "lične odnose sa protivnikom", kao i da su "skloni da pregovore posmatraju u misionarskom, a ne psihološkom smislu, nastojeći da preobrate ili osude svoje sagovornike, a ne da proniknu u njihovo razmišljanje".

 

Umjesto toga, Kisindžer je naveo da SAD treba da traže "ravnotežu“ između sebe, Rusije i Kine. Ovaj termin se odnosi na "neku vrstu ravnoteže moći, uz prihvatanje legitimiteta ponekad suprotstavljenih vrijednosti“, objasnio je Kisindžer.

 

"Jer ako vjerujete da konačni ishod vašeg truda mora biti nametanje vaših vrijednosti, onda mislim da ravnoteža nije moguća."

 

Pod predsjednikom Ričardom Niksonom, Kisindžer je organizovao diplomatski kontakt SAD-a sa Kinom 1970-ih, potez koji je imao za cilj da odvoji Peking od Moskve i pomjeri ravnotežu snaga u svijetu sa komunističkog istoka. Pod predsjednikom Džoom Bajdenom, SAD gledaju kako Kina i Rusija produbljuju svoje trgovinske i diplomatske veze.

 

Američka politika prema Tajvanu, sa Džoom Bajdenom koji je javno prekinuo dvosmislenost Vašingtona iz Kisindžerove ere po pitanju nezavisnosti ostrva i predsjednikom Predstavničkog doma SAD Nensi Pelosi koja je razbjesnela Peking posjetom Tajpeju ranije ovog mjeseca, dodatno je narušila odnose SAD-a sa Kinom i izazvala porast vojne aktivnosti u Tajvanskom moreuzu.

 

Prema Kisindžeru, SAD više nisu u poziciji da se stave na stranu Rusije ili Kine protiv druge.

 

"Sve što možete da uradite je da ne ubrzavate tenzije i stvarate opcije, a za to morate imati neku svrhu", naveo je on.

 

Kisindžer je istaknuti zagovornik realpolitičke škole međunarodnih odnosa, koja praktične interese nacija stavlja ispred ideoloških stavova.

 

Međutim, njegov nepristrasan pogled na spoljne poslove donio mu je i neprijatelje, ali i pohvale.

 

Ranije ovog ljeta, ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski osudio je Kisindžera zbog sugerisanja da Kijev mora prihvatiti povratak na "status kvo ante", odustajanje od svojih teritorijalnih pretenzija na Krim i davanje autonomije Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici, kao i da traži mirovni sporazum sa Rusijom kako bi se spriječio treći svjetski rat.

 

Kisindžer je kasnije pojasnio da ove tvrdnje treba samo privremeno odložiti kako bi se pregovaralo o momentalnom prekidu vatre, ali ga je Kijev ipak označio kao neprijatelja Ukrajine i optužio za "širenje narativa rusko-fašističke propagande i ucjene".