Foto: srpskainfo
Za nekolicinu – bijelo zlato, za većinu – ekološka bomba. Iskopavanje litijuma u Republici Srpskoj, gotovo nečujno se vratilo na dnevni red, dok su sve oči bile uprte u sudski proces, mitinge i posebne sjednice.
Vijest da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, krajem februara, u Palati Republike, primio predstavnike kompanija Rok Tek i Arkor AG, ostala je u sijenci političkih dešavanja.
Dodik je, tom prilikom, poručio da je Republika Srpska otvorena za dolazak stranih investitora, koji bi svojim ponudama i kvalitetom, ojačali njen razvoj.
I prije nego što nastavimo dalje, važno je da naglasimo da su ove, gore pomenute firme, jedna iz Švajcarske, druga iz Kanade, nedavno potpisale sporazum o poslovnoj saradnji. Važno je napomenuti i da je Arkor ranije vršio geološka istraživanja na teritoriji Lopara i Majevice i da su podnijeli zahtjev za eksploataciju.
Podsjetimo i da je 20. januara, više od šest hiljada građana iz Bijeljine, Zvornika, Lopara i Ugljevika potpisalo peticiju, kojom se od Narodne skupštine Republike Srpske traži moratorijum na sva geološka istraživanja i eksploataciju ruda, minerala i drugih resursa na Majevici.
Opasnost
U Loparama je, prije nekoliko dana, održan i sastanak udruženja građana, aktivista, vlasti ove opštine i Grada Bijeljina, a za 12. mart, najavljen je i skup u ovoj opštini, s ciljem da se pošalje poruka da je otpor lokalnog stanovništva prema ovom projektu, odlučan i nepokolebljiv.
Zabrinuti su što se potencijalna lokacija rudnika nalazi u neposrednoj blizini naseljenog mjesta Lopare, u kojem živi približno 3.000 stanovnika.
Zabrinuti su i tuda protiču rijeke Gnjica i Janja, koje pripadaju slivovima rijeka Save i Drine.
Svako potencijalno zagađenje ovih vodotokova izazvano rudarskim aktivnostima bi, kažu, predstavljalo ozbiljnu i nesagledivu prijetnju za prirodu, životnu sredinu i zdravlje stanovništva.
Zabrinuti, ali i ogorčeni, su zbog toga što su iz medija saznali da je švajcarska kompanija, 14. februara, Vladi Republike Srpske dostavila zahtjev za pokretanje postupka realizacije koncesije za rudnik litijuma u Loparama.
Smatraju da taj korak, udružen sa sastankom kod Milorada Dodika, predstavlja jedan od posljednjih administrativnih koraka s ciljem pretvaranja planine Majevice u rudnik.
Gradonačelnik Bijeljine Ljubiša Petrović jasno poručuje da narod nije na prodaju i da ne da svoju zemlju.
-Neće pasti ni Majevica, ni Semberija! Odlazećem predsjedniku nećemo dozvoliti da za sobom ostavi potpunu pustoš, imamo mi još uvijek i na čemu i sa kime graditi budućnost, ne damo mu našu djedovinu, našu zemlju, rijeke i planine. Grad Bijeljina će uskoro izaći sa strategijom odbrane od rudarenja litijuma – poručio je Petrović.
Koncesije
Poslanica PDP u Narodnoj skupštini Republike Srpske Tanja Vukomanović vjeruje da su ovi pregovori počeli mnogo ranije. Zanimljivo je, kaže, što je sve tempirano u posljednjem trenutku, jer je kompanija Arkor podnijela zahtjev za pokretanje postupka dodjele koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina tri dana prije krajnjeg roka.
-Uprkos protivljenju mještana na području Majevice, uprkos strahovima svih građana BiH, kao i velikom interesovanju javnosti, ovu vijest saznali smo iz jednog saopštenja, bez mogućnosti postavljanja pitanja i to u sred priče oko suđenja predsjedniku Republike Srpske, Miloradu Dodiku. Vjerujem da su ovi pregovori započeti mnogo ranije, ali danas iz ovog ugla izgleda kao da Dodik rasprodaje Republiku Srpsku, očekujući zauzvrat možda neku podršku određenih lobija. Bojim se da ovo nije nikakvo korištenje prirodnih bogatstva Republike Srpske, nego njihovo iskorištavanje, koje će imati opasne posljedice po društvo – kaže ona.
Ističe da su mnoge koncesije davane uz mnogo tajni i propusta, da mnogi rudnici nemaju ekološke i vodne dozvole, i da je, iz tih razloga, strah mještana i javnosti, opravdan.
-Zamislite šta bi tek bilo kada bi se kod nas obrađivao litijum, za čiju je obradu potrebna sumporna kiselina? A svi znamo šta je sumporna kiselina i šta bi ona uradila prirodi! Neprihvatljivo je da se u ovakvim uslovima, nabrzinu, bez određenih dozvola započinju ovakvi projekti, od kojih će, sudeći po dosadašnjim primjerima, veliku štetu imati građani, a korist pojedinci. Čak ni Republika Srpska ne bi imala mnogo finansijske koristi od ovakvih projekata, jer su koncesione naknade mizerne. Majevica treba da bude zaštićeni park prirode, to su i zahtjevi mještana tog područja i želje svakog ko želi dobro ovoj zemlji – kategorična je Vukomanovićeva.