Međutim, u nekadašnjem domu pjevačice u Donjem Bunibrodu danas nema nikoga.

Kada joj je djed preminuo, Milica je poslije nekoliko mjeseci odlučila da baka Radu smjesti u starački dom u Beogradu, kako bi se češće viđale.

Kako piše 24sedam, iza visoke kapije pjevačicinog doma na jugu Srbije krije se malo dvorište i skromna kuća okrečena u roze. Iako već duže tu ne živi niko, dvorište je sređeno, te je trava bila svježe pokošena, zasađeni su vinova loza i tuje. Prostrana kuća, sa dva ulaza, zelenilom, seoskim putem, je sve ono u čemu je Pavlovićeva uživala kao djevojčica, sve dok se nije preselila u Beograd. Prema riječima mještana, Milica nikada nije dozvolila da njenim najmilijma nešto nedostaje, te je redovno ulagala u ovu kuću.

– Baka nije ovdje, ona je u staračkom domu još od februara. U novembru je umro djed Vladimir i Milica je shvatila da je najbolje da baku povede sa sobom u Beograd, što zbog korone, ali i jer će tako najbolje moći gotovo uvijek da bude kraj nje. Vidjeli ste sigurno koliko često objavljuje slike sa njom i da ju je vodila u Beograd. Tako je odlučila i da ona ostane tamo. Baka Rada i djed Vladimir su cijeli život posvetili njoj, i ona je na neki način riješila da je zbrine, a u ovom domu, gdje boravi, pružena joj se sva moguća njega – rekao je prvi komšija za pomenuti portal.

Prema njegovim riječima, Pavlovići su bili domaćinstvo kao i svako drugo, bavili su se poljoprivredom i sve što su imali ulagali su u svoju unuku. O pjevačicinom ocu i majci, komšija nije imao mnogo šta da kaže.

– Majku ne viđa, a sa ocem se čuje i viđa povremeno – dodaje on.

U njenoj porodičnoj kući već duže vrijeme nema nikoga. Djed i baka su se bavili poljoprivredom dok su ih noge držale. Imali su bašticu, obrađivali su to zajedno, a čak im je i Milica pomagala dok nije ušla u muzičke vode.

– Kada je Vlada umro, Rada je ostala sama, a kako boluje od Alchajmera, najbolje rješenje je bilo da bude u Beogradu pored kraj unuke. Miličin otac živi u Švajcarskoj, ali je bio ovdje početkom avgusta na nekoliko dana. O njenoj majci, otkako ju je ostavila, ne znamo baš ništa. Milica je jako fina djevojka, vaspitana, rijetko je dolazila ovdje u posljednje vrijeme, ali kad je tu uvijek se javi. Bez obzira na to što je njen posao i život u Beogradu, ona svih ovih godina nije zaboravila na baku i djeda, i obilazila ih je kad god je mogla, jer su joj oni bili kao mama i tata – rekao je on.

I prva komšinica je imala samo riječi hvale za pjevačicu i njenu porodicu. To kako ju je majka ostavila, ispričala je detaljno.

– Majka ju je donijela sa svega tri mjeseca ovdje i bukvalno je nestala. Mika (Milica) se uvijek javi kada dođe.

Sa mojim sinom i kćerkom se družila, baš su se lijepo slagali. Nemam riječi za to dijete, znam je odmalena.

Njen otac je tu bio nekoliko dana u posjeti, ali Milica tada nije mogla da dođe, bila je tu njena tetka. Došli su da posjete imanje. Njen otac se oženio, čovjek je nastavio svoj život jer ne može sam, šta će. Što se tiče njene majke, ne znam ništa o njoj. Evo, koliko sam ja ovdje 20 i nešto godina, ona nije kročila ovdje. Šta da se radi. Milica nikada nije spominjala majku, baba i djed su je odgajili. Ovdje nasred dvorišta su joj postavili bazen, tu se igrala. Uspjela je da se izbori, postala je velika pjevačica, a pritom nije zaboravila svoje, što je najbitnije. Kad god dođe, pozdravi se, pita za ukućane. Oduvijek je pjevala, igrala, suknjica malecka, znalo se da će da bude pjevačica. Bila je djedova mezimica – rekla je komšinica koja živi u kući pored.